chapter nine

117 29 4
                                    

Bella je mrzila bolnice. Sve od kada je Daniel preminuo,Bella nije mogla podnijeti bolnice. A sada proživljava svoju najgoru noćnu moru. Sjedi u čekaonici dok je Luke na operaciji.

Medicinska sestra rekla joj je da je Luke imao automobilsku nesreću i stanje mu je kritično. Sestra joj nije dala nikakve detalje o tome što se dogodilo i Bella je bila zahvalna. Nije željela imati čistu sliku njegove nesreće,njezina je bila dovoljno loša.

Već dva sata Bella nemirno sjedi u neudobnoj stolici u Chance Harbor općoj bolnici s četvrtom kavom u ruci. Kava joj je pomogla da se smiri,ali ne puno. Još je bila napeta i desna noga stalno joj se tresla.

''Gospođica Foster?'' Jedan od doktora koji je operirao Lukea izašao je iz operacijske sale.

Bella je ustala sa svoje stolice i stala pred njega i doktor joj je u očima mogao vidjeti koliko je bila zabrinuta.

''Molim Vas,recite mi da je sve dobro prošlo.'' Bella je rekla na što se doktor nasmijao.

''Da,operacija je uspješno prošla i gospodin Hemmings je sasvim u redu.'' Belli je pao ogromni kamen sa srca i sva napetost napustila ju je.

''Hvala vam.'' Rekla je s malim osmijehom na licu. ''Mogu li ga vidjeti?''

''Samo na kratko.'' Doktor je odgovorio i odveo Bellu do Lukeove sobe. Kada je Bella vidjela kako Luke izgleda,dobila je flashback onog dana kada je Daniel bio na Lukeovom mjestu. Srce joj se slomilo i suze su joj se nakupile u očima ali nije ih puštala

Kada je doktor izašao iz sobe,Bella je začarala sobu protiv vještica;tko god ima magiju ne može ući.

Neću izgubiti i njega, pomislila je. Sjela je na stolicu pored Lukeovog kreveta i uzela ga za ruku. Bilo joj je drago kada je primijetila da Lukeova ruka nije hladna već topla,onakva kakva treba biti.

Luke je izgledao kao Daniel; sa zavojem oko glave, lica punog modrica. Bella je davala sve od sebe da ne zaplače jer je već bila na rubu ali nije željela da ju Luke vidi u suzama.

Bella je znala da su lovci jedini koje mora kriviti. Uvijek su lovci. Nije samo razumjela zašto je ona njihova glavna meta.

Luke se probudio u bijeloj sobi. Bio je zbunjen i uplašen.

Digao se s poda na kojem je ležao i pogledao oko sebe. Izgledalo je kao da se nalazi u nekoj potpuno bijeloj sobi,bez ičega u njoj.Bjelina je bila zasljepljujuča i Luke je morao staviti ruku preko očiju,kao kada mu sunca ide u oči,ali to nije pomoglo.

Luke se okrenuo kada je čuo korake iza sebe. Vidio je djevojku,kratke crne kose i plavih očiju koje su bile identične njegovima.

''Mama?'' Suze su se počele nakupljati u njihovim očima.

''Moj mali dječak.'' Mama Liz je rekla,prilazeći Lukeu s raširenim rukama. Čvrsto ga je zagrlila a Luke je uzvratio,čvrsto omotavajući svoje ruke oko Liz.

''Kako je ovo moguće?'' Zbunjeno je upitao Luke.

''Magija.'' Liz je odgovorila,brišući suze. '' Layla je jako moćna vještica,čak i mrtva.''

''Znači li to onda..'' nije htio završiti tu rečenicu ali Liz je znala što je htio reći.

''Ne,nisi mrtav.'' Lagano se nasmijala i to je malo opustilo uplašenog dečka. ''Ali si u mini-komi i zato si ovdje.'' Dodala je.

''Gdje sam opće?''

''Layla je rekla da je ovo mjesto raskrižje naših svijetova.'' Rekla je Liz sjedajući na klupu koja se pojavila od niotkuda.

''Što ja radim ovdje?'' Luke je sjeo pored nje,malo nesigurno.

'' Čovječe,baš postavljaš puno pitanja.'' Uzdahnula je,okrečući očima. ''Ovdje si jer trebam razgovarati s tobom.''

''O čemu?''

''O Belli.'' Malo je reći da je Luke bio iznenađen kada je to čuo. Nije ni znao kako je Liz znala za Bellu.

''Što u vezi nje? I kako ti opće znaš za nju?''

''Luke,samo zato što sam mrtva ne znači da ne znam što se događa u životu moga sina.''

Liz je umrla jako mlada. Rodila je Lukea s 25 godina i poginula nekoliko dana kasnije u požaru koji je izbio u luci Chance Harbora.

''Moraš joj reći nešto važno,ali nitko drugi ne smije to znati.'' Liz je nastavila ozbiljno. Luke je samo klimnuo glavom i čekao da njegova mama nastavi pričati.

Kada se Luke probudio po drugi put,prvo što je osjetio bila je nečija topla ruka u njegovoj. Otvorivši oči,pogledao je oko sebe i shavtio da je u bolnici.

''Uspavana ljepotica se konačno probudila,huh?'' Bella se nasmijala ali Luke je odmah mogao vidjeti da je to bilo prisiljeno. Sjetio se što mu je majka rekla i zabrinuto pogledao Bellu. Nije znao kako će to prihvatiti,ali morao joj je reći.

''Bells,'' Stisnuo joj je ruku i pogledao ju u oči. '' Tvoji roditelji su živi.'' 


[A/N] 

ovo poglavlje nije uređeno,i postavila sam ga samo zato što ga držim u draftovima već tjedan dana i zaboravila sam da je završeno. Ups. 

Ne očekujte sljedeće poglavlje brzo,škola me ubija.


Vote/comment 

Xx


Meant to be -Luke HemmingsWhere stories live. Discover now