Meant to be -Luke Hemmings

Chapter Eight

Kada se Bella probudila sljedeće jutro,primjetila je dvije stvari.

Prvo;bilo je jako rano a to je za nju jako čudno jer Bella se nikada ne budi prije deset ujutro kada je vikend.

Drugo;bila je sama. Sjetila se da je Luke zaspao s njom,i bila je razočarana kada se probudila sama.

Uzdišući,uzela je mobitel s noćnog ormarića i provjerila ima li poruka - ne. Pogledala je na sat i bila je jako iznenađena kada je vidjela da je osam i trideset. Da,za Bellu je to jako rano.

Izvukla se iz svojeg toplog kreveta i otišla do ormara iz kojeg je izvadila običnu bijelu majicu i najdražu ljubičastu trenerku.

Nakon što se istuširala i obukla,svezala je kosu u neurednu punđu i sišla u kuhinju.
Nije očekivala da će ju zateći miris palačinki i Lukea.

Izgledalo je kako ju Luke nije primjetio,pa je odlučila stati na ulaz u kuhinju i gledati ga. Pogled je bio stvarno zadivljujući.
Luke je imao na sebi jednu od Adamovih majica kratkih rukava i trenerku.

Nakon nekoliko trenutaka gledanja,Bella je odlučila obavijestiti Lukea da je tu.
Lagano je zakašljala i nasmijala se kada je Luke skoro pa vrisnuo.

''Zašto si to napravila?'' Glas mu je bio oktavu viši i izraz njegova lica bio je presmiješan,sudeći po Bellinom glasnom smijehu.

Kada se prestala smijati,došla je do njega i poljubila ga u obraz na što se Luke nasmijao.

''Kada si se ti probudio? I zašto si na nogama?'' Pitala je,oštro ga gledajući. Nije željela da mu bude još gore.

Luke se nasmijao njenoj zabrinutosti i poljubio ju u čelo.

''Ne brini,dobro sam. I probudio sam se u osam.'' Prevrnuo je palačinku koja je bila na tavi i stavio ju na tanjur. Namazao ju je Nuttelom i pružio tanjur Belli. '' Bon appetit.''

''Zašto si se probudio tako rano?'' Uzimajući tanjur,sjela je za stol i počela jesti.

''Nisam mogao spavati pa sam ti odlučio napraviti doručak.'' Uzeo je svoj tanjur i sjeo pored Belle.

''Nisi morao.'' Rekla je Blla na što je Luke odmah odgovorio sa ''Jesam''.

Prije nego je Bella mogla okrenuti očima,čula je poznatu zvonjavu njenog mobitela. Izvadila ga je iz džepa i javila se,ne gledajući tko ju zove.

''Prekidaš mi doručak." Rekla je, iako ju je bilo teško razumjeti jer su joj usta bila puna.

''Bells,imamo problem.'' Annabelle je bila zabrinuta a to je obrisalo sve znakove sreće i veselja s Bellinog lica.

''Što se dogodilo?'' Pitala je Bella,ostavljajući ono malo palačinke što joj je ostalo.

''Dođi do pristaništa,pronto.'' Annabelle je prekinula poziv a Bella je već bila na nogama i oblačila patike.

''Što je bilo? Čemu tolika žurba?'' Upitao je Luke,zabrinuto gledajući Bellu.

''Moram do pristaništa,nešto se dogodilo.'' Rekla je uzimajući mobitel koji je bio na stolu.

''Budi oprezna.'' Rekao je na što je Bella klimnula glavom. Poljubila ga je u obraz i otišla.

✰

Kada je Bella došla do pristaništa,dvadeset minuta kasnije,Annabelle i ostali već su bili tamo. Svi su izgledali zabrinuto i gledali su u nešto što Bella nije mogla vidjeti.

''Što se dogod...'' Riječi su je napustile kada je vidjela u što su svi blijedo gledali.

Na tlu ispred njih ležalo je tijelo muškarca u lokvi krvi. Bilo je toliko brutalno da je Belli bilo muka i pokušavala je ne povratiti.

''Znaš li tko je ovo učinio?'' Ashton je upitao,skrečući Bellinu pažnju s tijela. Bella je bila najpametnija među svima njima i proputovala je svijet,pa kada vide nešto neobjašnjivo,pitaju nju za pomoć. Ovoga puta nadali su se da će znati tko je ubio tog jadnog čovjeka.

Iako je Bella znala točno tko je to učinio i zašto,nije im željela reći. Nije željela još više zabrinjavati Krug i znala je da je to loše i da će joj se to odbiti od glavu ali ipak nije ništa rekla.

''Jeste li zvali policiju?'' Bella je upitala,odmičući se od tijela. Sjela je na rub mosta,što dalje moguće od odvratnog prizora.

''Ne,zvali smo samo tebe.'' Cassie je odgovorila na što je Bella okrenula očima.

''Pa,nazovite ih sada.'' Ako nastavim ovoliko okretati očima,zavrtjet će mi se,pomislila je Bella dok je okrenula očima po stoti put taj dan.

Kada je policija došla,pitali su ih par nebitnih pitanja,uzeli tijelo i otišli. Nisu ništa napravili,ali bar tijelo nije više blizu njih.

☆

Bella je bila na putu do kuće kada se poznata melodija njenog mobitela oglasila. Ovoga puta pogledala je tko ju zove i nasmiješila se kada je vidjela Lukeovo ime,ali onda se namrštila jer Luke nikada ne zove. Uvijek prvo pošalje poruku pa ako Bella ne odgovori,nazove ju.

''Halo?'' Nesigurno se javila.

''Dobar dan,'' Rekla je gospođa s druge strane,'' Jeste li Vi Bella Foster?'' Bella je znala da ništa dobro neće izaći od toga zbog previše formalnog glasa.

''Da,ja sam.'' Odgovorila je.

''Možete li doći u Chance Harbor opću bolnicu? Vi ste prvi hitni kontakt gospodina Luke Hammingsa,a on je u jako lošem stanju.'' Rekla je gospođa iz bolnice,a Bella je skoro ispustila mobitel. Stala je kao ukopana na pločniku i kada je došla sebi suze su se nakupile u njenim zelenim očima.

''Bit ću tu za sekund.'' Rekavši to,završila je poziv i teleportirala se do ulaza bolnice.

[A/N]  

Ughhh! 

Tako je teško pisat' na hrvatskom. Rođena sam u Hrvatskoj ali na engleskom  je puno lakše pisat. 

Pisala sam ovo pet sati,jer mi je laptop pokupio neki virus i stalno se gasio.

Onaj koji je izmislio viruse može se lijepo je*at -.-'.

Nadam se da vam se sviđa i ispričavam se na čekanju. 

Vote/Comment 

Xx