Neostvarena želja

Epilog

Došli smo na doručak, nakon seksa pod tušem ogladnili smo. Tačno smo kao neki napaljeni tinejdžeri..

- Onda, pričaj. Ti si ovo tražio pa ti i počni

- Ne znam kako da počnem - nasmijao se

- U redu, onda ću ja. Prvo i osnovno, nemoj da me pritišćeš, povjerenje mi nije jača strana i trebaće vremena da budem sto posto sigurna u tebe

- Naravno, idemo polako, upoznajemo se

- E tako, to smo riješili

- Nismo, želim da znam ko te je toliko povrijedio

- Zove se Marko. Bili smo zajedno oko godinu dana, planirali smo brak i porodicu. Da bi se on vremenom počeo povlačiti i biti čudan, i jednog dana samo pustio poruku da tako više ne ide. Pokušavala sam da dođem do njega ali promijenio je broj, zalazila sam na mjesta gdje je često bio i srela njegovog prijatelja. Kad sam ga pitala zna li on išla rekao je da to moram da čujem od njega i gdje ga mogu naći. Otišla sam tamo i imala šta vidjeti, bio je sa jako finom ženom i malom bebom od par mjeseci. Bio je srećan. Da skratim priču, to mu je bivša koju sam zamjenila ja, mislio je da ga je prošlo dok se ona nije vratila odakle već ne sjećam se, popričali su, počeli da se viđaju i stekli dijete

- Zato si rekla ne znaš da li je varao tebe s njom ili nju s tobom?

- Da, to je bio okidač. Pala sam u depresiju koja me držala mjesecima i odlučila da odem iz grada. Manje više to je to

- Odtad niste u kontaktu?

- Ne, nikad se više nismo ni čuli ni vidjeli do nekidan. Kad sam se vratila otišla sam sa Brankom i njenim vjerenikom na piće kad me je ugledao i prišao da nas pozdravi

- I? - namrštio se, nije mu se ovo svidjelo

- I ništa.. Očekivala sam neku emociju, ali ništa. Niti me boljelo, niti sam osjećala prezir, nelagodu, apsolutno ništa

- Ali ti zato smeta moja plavuša?

- Pa.. Da - sad sam se ja namrštila

- U redu, jer i meni smeta svaki tuđi pogled na tebi a kamoli ruke. Slušaj, to što ti je uradio je neopisivo ružno i ne znam kako je mogao jednim dupetom na dvije stolice. Još mi je manje jasno zašto je bio s tobom a s njom se igrao porodice, ali nije važno. Mogu samo da mu se zahvalim na tome jer da se to nije desilo, ti bi se udala i.. Ne sviđa mi se dalji tok situacije, ovako je bolje

-  Što smo sebični.. - nasmijala sam se

- Malo - namignuo je - da čujem dalje zahtjeve

- Nema ih, nemoj me varati i imaj strpljenja. To je sve

- U redu, treba li da potpišem neki ugovor, pravniče?

- Vjerovaću ti na riječ - nasmijala sam se

- Drago mi je to čuti. A šta ćemo sa tvojim odlaskom?

- Ne znam, ja odlazim to je sigurno. Ovdje me ništa ne drži, čak me i guši..

- Dobro, onda odlazim i ja

- Šališ se, jel da?

- Ne, rekao sam ti i prošli put, spreman sam na kompromise. Mene ovdje isto ništa ne drži, posao mi je u glavi tako da ide kud idem i ja. Prosto je, useljavam se kod tebe

- Nisi pitao primam li te

- O primaš, primaš - oboje smo se nasmijali. Ludak.

- Ne znam kuda ovo vodi, ni dokle ćemo doći, ali imam dobar osjećaj u vezi ovoga - rekao je

- I ja - nasmiješila sam i onda smo nastavili doručak uz neke druge teme

NIKOLA

Stvari su spakovane, sve je spremno. Ubacujem ih u auto i čekam da moja malena siđe pa da krenemo

- Spreman?

- Nikad spremniji - poljubio sam ju u čelo, a ona mi se nasmiješila. I dalje ima tu nevinost u pogledu i osmijehu.

* Nakon par mjeseci *

Gledam ju kako mi prilazi u trenerci i svezane kose. Samo da nismo u kafiću..

- Ne sviđa mi se tvoj stil oblačenja.

- Ćao i tebi, dragi. Ko te je pitao za mišljenje? Uostalom šta fali trenerci?

- Ništa, ali ovim muškarcima bi mogle da fale oči - namrštio sam se a ona se počela smijati. Šta je smiješno?

- Opušteno, mili, možda oni vide mene ali ja imam oči samo za tebe. Kako si prošao na poslovnom putu, nisi sreo nikakvu bivšu ili zamalo bivšu iz srednje škole?

- Hahah, ne. Kod kuće me čeka jedna, ni sa njom ne znam da izađem na kraj

Isplazila mi se kao neka djevojčica. Ja sam jedan srećan gad..

- Šta to piješ? - pitala me je

- Isto što i uvijek, nes

- Ja ne mogu, nešto mi baš i ne prija u zadnje vrijeme. Ja ću toplu čokoladu

- Stvarno? U maju ćeš da piješ toplu čokoladu?

- Da, zašto?

- Ma ništa, konobar će bar da se smije

- Ha ha.

Ma vidi ti to, nes joj ne prija ali bi mogla topla čokolada... Ona to još ne zna, ali radimo na bebi već neko vrijeme. I čini mi se da je uspjelo..

- Znaš, dragi, mislim da je vrijeme da napravimo bebu

- Šta će nam? - pravim se lud

- Kako šta će, podnosiš me sasvim solidno, treba mi pojačanje da te izludim

- Kako ti kažeš, draga

- Tako kažem

- Hoćeš odmah da idemo?

- Ne, prvo topla čokolada. A i kasni mi, samo ispipavam teren..

Ja sam jedan stvarno srećan gad..