Neostvarena želja

6

Prošlo je nekoliko dana otkako smo se razišli ispred zdrade, za to vrijeme čuli smo se par puta porukama. Pošalje poruku čisto da vidi šta radim i kako sam, to me nasmije i  vrati u stare dane. Šta ja to radim? Polako ali sigurno padam na njega..

Ne sviđa me se kako se ova situacija odvija. Istina je da se dosta promijenio, što je i realno s obzirom na to koliko je vremena prošlo. Ali, ako ga nisam voljela tad kad sam bila mlada i naivna, kako bih mogla da ga volim sad? Nakon svih razočaranja u veze i izlaske, kako se opustiti i vjerovati nekome? I to nekome kome si davno vjerovao i pokajao se.

Kad sve saberem, nisam imala neki buran ljubavni život. U srednjoj školi sam bila sa Bojanom, on je bio moja ljubav, moja nevinost. Bili smo zajedno oko godinu dana i razišli se, plakala sam noćima. Nakon njega, izlazila sam sa jednim vršnjakom, Igorom. Viđali smo se neko vrijeme ali nije išlo, previše smo bili različiti. I tu sam vezu oplakala, iako nisam bila previše vezana za njega. Nakon Igora odlučila sam se za pauzu, koja je trajača duže nego što sam planirala, skoro dvije godine. Tad sam upoznala ljubav svog života. Ili sam barem tako mislila.. Zvao se Marko, tačnije i dalje se zove, živ je lik osim što je za mene umro. Fin, plavook, naočit, dvije godine stariji, ozbiljan momak. San svake djevojke. Upoznali smo se u bašti kafića, s posla sam došla da popijem kafu sa prijateljicom i sjela sto do njegovog. Sjedio je sa nekom djevojkom i momkom, i pogledao me, uhvatila sam taj pogled i stidljivo uzvratila. Ja i moja stidljivost.. Poslao je konobara da mi da ceduljicu na kojoj je pisalo "očarala si me svojom prirodnom ljepotom, javi se. Marko ", i broj telefona. Okrenula sam se ka njihovom stolu ali nisu više bili tu. Prošlo je nekoliko dana dok sam skupila hrabrost i poslala poruku da ostavljeni broj. I tako smo dan po dan od par poruka dnevno došli do sto poruka za sat vremena. Počeli smo da se viđamo, upoznala sam ga sa društvom, on mene sa svojim. Prilično smo dobro odgovarali jedno drugom. Došlo je do upoznavanja roditelja s obe strane, čak sam i njih zavoljela. Počela sam da maštam o porodici i životu s njim. Čak smo i razgovarali o toj temi, bili smo na istoj talasnoj dužini. Onda je vremenom postajao čudan, hladan, kad bismo bili zajedno bio bi često odsutan, zamišljen. Pokušala sam da doprem do njega ali nije popuštao. Da bi mi jednom samo ostavio poruku "žao mi je, ne mogu više ovako". Zvala sam, pisala, broj je bio nedostupan. Išla sam na mjesta na kojima bih mogla da ga sretnem, ali nisam imala sreće. Srela sam jednom prilikom njegovog prijatelja i zaustavila ga, problijedio je kad me je vidio. Izvinjavao se i rekao da ipak treba da popričam s Markom lično, kao i gdje da ga nađem. Nisam sekunde čekala, pošla sam ka datoj adresi i vidjela Marka sa jako lijepom plavušom i bebom od par mjeseci. Bio je nasmijan i srećan, poljubio je plavušu u čelo, i to onim poljupcem u koji staviš svu svoju ljubav i cijelog sebe. Ugledao me je, a ja sam samo stajala zaleđena, nisam mogla da se pomjerim s mjesta. Predao je plavuši dijete i došao do mene uz riječi "vjerujem da imaš milion pitanja i na sve ću ti dati odgovor ali ne sad". Rekao je kad i gdje da se nađemo i svo vrijeme do sastanka razmišljala sam da li da uopšte idem. I odlučila da odem, zaslužujem makar da znam gdje sam pogriješila. Razgovarali smo satima, objasnio je da mu je to bila bivša koju je volio više od svih, rastali su se zbog njenog posla u drugom gradu, kad se vratila vidjeli su se i jedno je vodilo drugom.. Ostatak je prilično jasan. Meni je pričao bajke o srećnoj porodici, a sa njom je to istovremeno ostvario. Objašnjavao je kako nisam kriva, kako je mislio da sam ja ona prava dok se ponovo nije spojio sa njom i sva ostala patetična sranja. A ja? Ja sam bila nijema. Zahvalila sam se na iskrenosti i pobjegla. Uslijedili su dani, noći, nedelje, pa i mjeseci depresije i preispitivanja. Dok se nisam trgla i napustila grad. Preselila sam se četiri sata vožnje dalje, upisala fakultet, završila isti i dobila priliku da radim kao asistent dok polažem poslednje ispite. Tu sam i dan danas. Branka je nakon mog preseljenja dolazila u posjetu par puta, upoznala mog kolegu i vremenom se zaljubila pa sad je i ona ovdje.
Nakon Marka odustala sam od bilo kakve vrste vezivanja za muški rod. Imam jednog poznanika, Sinišu, s kojim se viđam kad nam je oboma potrebna fizička aktivnost i razbibriga, ali to je sve. Tačnije viđala sam se, do one noći sa Nikolom.

Do te noći sam mislila da mi fali neki dio tijela, neki receptor za tuđe dodire ili neki sličan vrag. Jednostavno, svaki dodir mi nije bio kao prije. Prijalo mi jeste, zadovoljavao me jeste, ali daleko je od uživanja bilo. I onda sretnem Nikolu, i vatra plane kao luda. Vatra koja opasno prijeti da se razbukta i zapali mi i um i srce, jer tijelo već pali, i to kako..