Neostvarena želja

10

DRAGANA

Prošlo je skoro mjesec dana otkako je otišao. Fali mi, ne mogu reći da ne fali. Ali nemam pravo da se žalim, sama sam birala. Mada, otkako je otišao niti sam ga sretala, niti se javljao. Da je stvarno toliko htio bilo šta sa mnom, ne bi odustao tako lako. Ponovo sam nasjela na njegove sladunjave riječi..

* Pozdrav drugari!
Da vas obavijestim, 15.6. organizujemo godišnjicu mature, potvrdite svoj dolazak pa da se dogovaramo

Ugledam poruku na telefonu učlanili su me u grupu. Matura, a? Kako da odem i da li mogu da budem u istoj prostoriji s njim cijelo veče?

Ma, idem. I zablistaću njemu u inat.
Potvrdila sam dolazak i otišla na posao. Godišnjica je za mjesec dana, do tad ću već naći savršenu kombinaciju, osvježiti pramenove.. Ima da budem mačka

U Banja Luku nisam išla nikako otkako sam došla ovamo, nisam imala potrebe. Jesam posjećivala roditelje ali to je sve bilo na nekoliko satk i nazad. Niti sam koga vidjela, niti pošetala, niti se kome javljala. Vrijeme je za povratak. Uzela sam godišnji odmor i odlučila da provedem sedam dana tamo. Provešću vrijeme sa roditeljima, obići ću rodbinu, neke prijatelje. Izaći ću, proštetati, otići na bazen.. Jednostavno, biću na odmoru. Spakovala sam stvari, sjela u svoj auto, pustila muziku i gas.

Nakon nekoliko sati vožnje, stigla sam u rodnu kuću. Nisam se čak ni najavila, želim da ih iznenadim. Pozvonim, izašla je majka i zamalo se srušila. Možda ovo i nije bilo pametno..
Ispozdravljali smo se, izgrlili, izljubili i popili kafu. Krenulo je bombardovanje, udala se ova tvoja drugarica, ona, onaj se oženio, svi imaju porodicu, djecu samo ja trošim Bogu dane. Da, ovo definitivno nije bila dobra ideja.

Odspavala sam malo, obukla se i izašla u šetnju. Stvarno je bilo lijepo ponovo proći gradom, vidjeti mjesta na koja sam često odlazila sa društvom poslije škole, uspomene su jedino dragocjeno što imam. Čula sam se Brankom, ona i njen izabranik dolaze kroz par minuta pa ćemo na kafu.

Sjela sam u baštu kafića gdje smo nas dvije svakodnevno pile kafu, poručila hladni nes i čekala. Razgledala sam ljude koji su bili tu, momci, djevojke, parovi, porodice s djecom. Bilo je raznih generacija i svi su se uklapali u okolinu, svi su pripadali ovdje. U uglu bašte vidim čovjeka i trudnu ženu sa djetetom od 3-4 godine, dječak im je nešto pričao a oni su se tako oduševljeno smijali, vidi im se ponos u očima. Kako su izgledali srećno.. Dječak je ustao i pomazio majčin stomak i otišao da se igra. Bože, da li ću ja ovo ikad doživjeti? Nekad je to bilo sve što sam u životu htjela, a sad..

S druge strane vidim momka i djevojku, maze jedno drugom ruke i pričaju. Tako su opušteni, kao da su sami na ovom svijetu, niti koga vide, niti koga čuju.

Malo dalje od njih sjedi žena u četrdesetim godinama, sama. Tipka ili gleda nešto na svom telefonu, izgleda nekako usamljeno. Djeluje kao da se u životu nasmijala nije. Platila je svoje piće, ustala i otišla. Da li sam ovo ja za par godina?

Iz misli me prekidaju Branka i Darko, tačno na vrijeme jer mi se raspoloženje znatno srozalo za nekoliko minuta.
Srećom po mene, druženje s njima mi dođe kao terapija. S njima mogu da razgovaram o svemu, da se smijem, da plačem, da vrištim..

Razgovarali smo o njihovim planovima za vjenčanje, o ljetovanju, o poslu, o životu. O svemu. Branka je u jednom momentu promijenila boju lica i grimasu, njih dvoje su se pogledali pa se obratila meni

- Ne bih da sipam so na ranu, ali Marko ide ka nama..

Nije mi do mozga ni došla ta informacija kad sam iza sebe začula dobro poznat muški glas

- Dragana..

Okrenula sam se i susrela najljepši par očiju koji sam ikad vidjela. Dana jednog ostario nije

- Ćao, Marko - nasmiješila sam se

- Učinilo mi se da vidim Branku ali nisam bio siguran da li si to ti sa njom dok se nisi okrenula na stranu. Poznao bih te među hiljadu žena..

Na to sam se samo nasmijala i pokušala da nastavim razgovor

- Inače, šta ima novo?

- Pa, u odnosu na dan kad smo se zadnji put vidjeli, dosta toga. Promijenio sam posao, oženio se, dobio drugo dijete.. Srećan sam, često pomislim da to kako sam te uništio i zapitam se kako si ti

- Ja sam odlično, živim u Bijeljini, radim kao asistent na pravnom fakultetu, kradem Bogu dane i tako

- Nisi udana?

- Još uvijek ne, nije mi to prioritet

- Da li sam ja kriv za tu odluku?

- Ne, tebi je sve oprošteno.. Odluka je samo moja, zadovoljna sam ovako. Drago mi je što si srećan, stvarno jeste

- Vjerujem, ti grama sujete u sebi nemaš. Drago mi je što sam te vidio, izgledaš odlično

- Hvala, takođe

Pozdravili smo se i otišao je nazad svojoj porodici, okrenula sam se da vidim. Žena mu je prelijepa, djeca takođe, jako su lijepa porodica

- Jesi dobro? - pita me Darko

- Zapravo i jesam. Da li je normalno da ništa osjetila nisam? Ni tugu, ni zavist, ni bol, ni prezir.. Ništa

- Stvarno? Ja bih mu kosti polomila - dodala je Branka

- Za tog sam čovjeka nekad život mogla da dam, a sad.. Jednostavno me prošlo - slegla sam ramenima

- A da sretneš Nikolu?

Na sam pomen imena sam se trznula

- Znala sam! Eto zašto ne osjećaš ništa..

- Nije tako

- Oo vidjećemo u petak kad se svi skupimo

Da. Kako preživjeti petak?