Grom

126 4 0
                                    

,, You're not my homeland anymore
So what am I defending now?"

PROSLOST

Ulazim uplakana u stan dok se sa tv-a koji sam ostavila uključen čuju vesti

,,Danas je jedva spasen život Karlu Gonzalesu,koji je pronadjen sinoc pretucen od strane opet nepoznate osobe za koju znamo samo naziv Tuono sto sa italijanskog u prevodu znaci grom..."

Gasim tv u nemogućnosti da slušam još loših vesti ionako je Karlo Gonzales bio ozloglašeni kriminalac.Vraćam se brzo svojim mislima od danas.
Zaista Sofija dobro je i rekao,zar si stvarno mislila da si mu bitna.Da će mu i najmanje biti bitno sto si mu se dala kad je lepo objasnio kakav je.Ne,nije on kriv lepo me je upozorio bio je iskren,sama sam kriva.Iskreno ne znam ni odakle mi pravo da mu se mešam u privatni život kad nisam deo njega.Bacam se na dugo kupanje i pranje kose.Kada je konačno osusim zovem moju najdražu osobu i jedini koja uspeva da me oraspolozi.Arija.

,,O setila si se da postojim?"

Zvučala je ljuto,jako ljuta.I onda se setim da se skoro nisam ni čula sa njom,a kad me je zvala samo sam joj slala poruku da ću je nazvati posle,a nikad nisam.Čak sam i nju zapostavila zbog ovog haosa.

,,Ari,izvini zaista izvini"

Govorim kroz suze,na šta se ona smeksa

,,Sofija posle ćemo o tome,a sad mi reci ko te je rasplakao?"

Ovo me nasmeje,uvek zaštitnički nastrojena.

,,Luka opet?"

Sad zvuci još besnije.Ona zna da sam raskinula sa Lukom,ali ostalo ništa ne zna.

,,Možemo da se nadjemo u Lapsusu za pola sata?"

Pitam je,na šta veselo odgovara sa da.Lapsus je nas omiljeni kafić ovde smo dolazile još od srednje škole.Arija i ja smo najbolje drugarice od malena,njena mama i moja su takodje najbolje drugarice i Arija i ja smo zapravo na isti dan i rodjene.Nakon pola sata stižem u kafić i vidim je kako sedi.Samo joj pridjem i zagrlim je,koliko mi je nedostajala tek sad vidim.Izvinjavam joj se sto puta i konačno joj polako sve ispričam za Nika.Njoj su usta otvorena sve vreme dok pričam i prosto je šokirana.

,,Spavala si sa njim?Njemu si dala,a Luki ne?"

Ponavlja ovo ko pokvarena ploča na šta prevrćem ocima.Znam i zašto to radi.Ona je uvek bila ona slobodnija,koja je još sa 16 izgubila nevinost i menjala momke često.Dok ja sam bila povučena i tvrdila sam da do braka to uraditi neću,ali eto jedan Nikolas Majklson i ja pogazim sve.

,,Dobro.Oprostiću ti,ali samo ovaj put Sofija.Po prvi put u životu si me povredila jako,a pogotovo sa tim sto nisam bila tu za tebe i deo svega sto ti se dešava."

Kaže i deluje kao da će zaplakati.Sjebala sam jako.

,,Ari obećavam ti da neću više nikad."

Stisnem je za ruku,ali vidim da nije to jedino sto je muci.

,,Ari šta se desilo?"

,,Ništa"

Tvrdi spuštene glave

,,Ari znam te bolje od tebe same,šta se desilo?"

Konačno me pogleda

,,Moji se izgleda razvode."

Zagrlim je najjace sto mogu.Kako sam glupa,nisam bila tu za nju,ne znam kako ću joj se ikada za to izvinuti.

,,Svadjaju se non stop.Kunem ti se Sof ne mogu dan više u toj kući da podnesem.Ostajem prekovremeno na poslu samo da ne odem tamo."

Sine mi sjajna ideja

,,Predji kod mene."

Oči joj se zacakle

,,Ma daj Sof."

,,Ozbiljna sam,predji kod mene.Ionako sama sama,a prijala bi neka osoba pogotovo ako je ta osoba moja najbolja prijateljica ustvari sestra."

Bila je jako srećna.Toliko da smo odmah posle kafe otišle kod nje spakovale je i posto je bio petak imale smo ceo vikend da je raspakujemo kod mene.Uveliko je palo vece i već je bilo kasno,ali nas dve se spremamo.Ubedila me je da izadjem i provedem se najbolje sto znam,a to po njenim recima treba da uključuje i nekog macana.Nažalost moja ruka je stalno posezala za telefonom u nadi da ću videti poruku od Nika,ali od onog dana nije se javio.Shvatila sam da smo završili.
Za neko vreme ulazimo u zadimljen lokal koji je krcat telima koji se pokreću u ritmu muzike.Za divno čudo ugledam Adama sa nekim mokom za stolu.Veselo mi mahne i pokazuje da dodjemo,tako da zavrsimo za istim stolom sa njima.Sat vremena je proslo i ja sam već pijana,nikada ovoliko nisam pila ko u poslednje vreme tačnije od momenta kada sam upoznala Nikolasa.Nije ni bitno,ne zameram sebi jer osecaj je fantastičan uspeva da manje boli duša.Adam neprestano oblice oko mene,donosi mi pice i malo po malo ruka mu je oko mog struka i to mi jako zasmeta.Osecaj njegove ruke je tako stran,kao kad je bolest u telu pa imunitet pokušava da je izbaci tako se ja osećam ko god da me dotakne,a da nije ona jedna osoba sa crnim ocima.Odmičem mu ruku i on se namrsti.Ja sam pijana,ali Adam je jedno deset puta više od mene.Provlacim se kroz gužvu na zadnji izlaz da udahnem malo vazduha,ali čim izadjem vidim da je i Adam izašao za mnom.

,,Zašto Sofija,jebeno zašto?"

Prepliće jezikom dok rukom vuče moju.

,,Adame nisi pri sebi idi kući"

Savetujem ga,ali očigledno ne vredi.

,,Dve jebene godine,dve Sofija se vrtim oko tebe kako želiš,ali ti ni da me pogledaš.Misliš da sam glup da ne skontam a?"

On se ladno dere na mene.Odgurnem ga malo jače i zatetura se unazad.

,,Misliš da ne kontam da ga gledaš svaki dan.Glupi Nikolas Majklson!Sta pare su u pitanju pa je bolji izbor od mene za tebe?"

E sad je prešao svaku meru i ruka mi sama poleti da mu lupim samar,ali me on spreči hvatajući moju ruku i jako stežući isto mi uradi i sa drugom.

,,Adame ovo boli"

Skicim,ali me on još jače steže i približi se skroz mojim usnama da me poljubi i taman kad pomislim da ga sutnem u najdraže muško mesto vrata se sirom otvaraju i sledeće sto vidim je Adama na podu i Nika kako ga pesnicama udara u lice dok se na kraju Adam sav krvav nije onesvestio.Nekako uspevam da se priberem i vučem Nika za ledja dok se nije odvojio uz reci da će ga ubiti i čovek iz obezbedjenja je bio tu ali nije reagovao uopšte.Nikolas ga konačno pusti i hvata me za ruku i vuče na stazu dok mu iz očiju sevaju munje.

,,Zovi hitnu"

Vičem usput čoveku iz obezbedjenja na šta on klima glavom i uzima telefon.Kada me konačno odvuče Nik do neke mračne ulice pusti me i prodere se.

,,Zašto si jebeno htela da ga poljubis?"

Mozda u sledecem zivotu...Sezona 1 🔚🔚🔚Où les histoires vivent. Découvrez maintenant