Life goes on [h.s.]

Chapter 2.

Napokon i ovo mucenje u skoli zavrseno. Zadnji sat sam imala matematiku,moj najgori predmet,koliko god se ja trudila shvatit to nikako nejde. Jednostavno taj predmet nije za mene. Naime,cjeli dan sam bila sa Natalie,pokazivala mi je gdje su koje ucionice,gdje je blagavaonica i sve to sto se tice skole. Jos uvjek imam osjecaj da ja ne pripadam u tu skolu. Jedino sa kim sam danas razgovarala bila je Natalie. Ali dobro,dovoljna mi je ona u ovoj skoli. Cura je stvarno draga i vrlo zanimljiva,uvjek spremna za salu,iako je znam nekih 6 sati...

Pola 8 navecer. Vani je vec pao mrak i zahladjelo je. Oblacim na sebe traper jaknicu i sjedam na prvu klupu koju vidim ispred sebe. Ucenici su se vec uputili svojim kucama,neki cak odmah idu u kafic. Iz svoje crne torbice vadim kutiju cigareta,cigaretu stavljam u usta i palim ju. Uvlacim dimove u sebe i odmaram mozak od svih predmeta koje smo danas ucili,iako nitko nije slusao sta profesori pricaju...

Pogledavam na mobitel i vidim da je pola 9,sat vremena sam sjedila na klupi,odlucujem krenut kuci ali me prekida hrapavi duboki glas. Odmah znam tko je to. Mrzim tog decka,uzasno je umisljen i pun sebe,misli da moze imati curu koju pozeli,iako cure iz ove skole bi se dale za 5 kuna..

"Hej lutkice"-kaze taj maloumni majmun.

"Bok"-odgovaram kratko i gledam u park ispred sebe. Ljepo je ukrasen,male lampice osvjetljavaju cjeli park. Toliko sam se zamislila da nisam ni shvatila da umisljeni sjedi pokraj mene. Ja ni ne znam kako se on zove,okrecem se prema njemu,iz profila je stvarno predivan. Ljepe crte lice,guste dugacke trepavice,slatki nosic i sada crvene punasne usnice... pogleda me i bezobrazno se nasmije.

"Ja sam Harry"-kaze i pruzi ruku,hmm..sad bih mu je najradije polomila ali iz pristojnosti ju prihvatim i kazem "Melanie".

"Koliko imas godina"-pita i opet se nasmije. Koliko se on moze smijat? Meni bi odavno vilica popucala. Njegov osmjeh je predivaan. Ravni blistavi zubi i rupice na obrazima. Awekk..da ga znam duze sad bih tu skocila na njega i pocela ga ljubit po tim preslatkim rupicama. Malo sam se trgla i shvatila da Harry ocekuje moj odgovor. Ughh sta me je ono pitao? Aha..koliko imam godina.

"18,ti?"-upitam. "Isto"-odgovori. Sjedili smo jos neko vrijeme,ja sam popusila jos jednu cigaretu i odlucila da krenem kuci vec je 9 sati. Ustajem se sa klupe i krecem prema autu. Ali,zaustavi me Harry-ev glas.

"Ides doma?"-upita me. Okrenem se prema njemu i klimnem glavom. "Treba li ti prijevoz"? "Ne,auto mi je na parkiralistu"-kazem. Harry klimne glavom,a ja mu mahnem i zaputim se prema autu.

Dok sam se vukla do auta razmisljala sam o danasnjem danu. Pa,iskreno i nije tako lose prosao. Upoznala sam Natalie,pod predavanjima sam se glupirala sa cjelim razredom,svadala sa Harry-em i Zayn-om,u svakom slucaju bilo je oke za prvi dan. Dosla sam do svoje bebice i sjela na vozacevo mjesto. Krenula sam prema svom stanu. Upila sam radio i slusala pjesmu-Becky g-problem. Moja skoro pa najdraza pjesma. Pomjerala sam se uz ritam glazbe. Smijala sam se kao da sam dobila na lotu. Iz mog ludackog smijanja me prekinuo zvuk mobilnog. Stisala sam radio i uzela mobilni te se javila. Zvala me Natalie. "Hejj srecica"-rekla je i zahihotala se. "Hejj ludoo"-rekla sam te se nasmijala.

"Gdje si sada?"-pitala me. "Evo idem prema stanu,zasto pitas?"-upitala sam. "A htjela sam te pitati hoces doc do kluba da se malo zabavimo?" Pa iskreno to nije losa ideja,ali sam previse umorna i samo sam se htjela istusirati i lec u krevet. "Natalie dosla bih ali sam previse umorna,ic cu sljedeci put" "Okejj cujemo se,pusaa"- kaze Natalie i prekine. Jos sam se vozila nekih 10 minuta i stigla do stana.