Life goes on [h.s.]

Chapter 16.

Da. Prijatelji. Ali ti prijatelji su svakim danom imali nesto vise. Mozda su se ponasali da nista ne osijecaju,ali u dubini duse i najmanjem kutku srca voljeli su. Pokusavali su sakriti to,tu ljubav,koju su osijecali samo za sebe i vjesto su uspjevali. Ali,to ne moze dugo trajati. Uspijevali su neko vrijeme,ali tom vremenu blizi se kraj.

Budi me zvuk alarma,pola 5 je. Minutu samo gledam u strop,a onda se sjetim da danas putujem. Proizvedem iznervirani zvuk. Da sam znala da ce mi toliko biti lijepo ovdje,vratila bih vrijeme i ove praznike bih ucinila jos ljepsim.

Ali,vrijeme se ne moze vratiti.

Eh,tu si u pravu.

Lijeno se dignem iz kreveta,i prije nego krenem na tusiranje,pogledom prelazim po sobi. Falit ce mi. Moj krevet,cijela soba. A najvise teta koja me uvijek cekala najljepsim osmijehom. A u Londonu cu biti sama. Imam tamo Natalie,Harrya,Zayna i jos njih,ali oni nisu kao teta. Koliko god ih voljela,nije to to.

Jos jednom pogledam sobu i tuzna se zaputim u kupatilo. Sada me samo topla voda moze oraspoloziti.

Nakon tusiranja na kojem sam se psihicki pripremila za rastanak sa tetom,otisla sam u sobu i pocela trazit po koferu sta bih mogla obuc. Na kraju sam cijeli kofer istresla na krevet. Vec dosta iznervirana,uzela sam sivu trenirku i crnu duksu. Ostalo sam samo pobacala u kofer. Nemam vremena spremat robu ponovno. Obukla sam se i pocesljala kosu. Zavezala sam ju u visoki rep. Necu se sminkat,jer znam da cu plakat na rastanku,a i nisam dobre volje danas. Trebam dobit i sve bih polomila pred sobom. Oprala sam zube i sjela na krevet. 6 sati je. Proslo je samo sat i pol,a ja imam osjecaj kao se spremam cijeli dan.

Natjerala sam se da dignem svoje ljeno dupe i obujem se. Uzela sam svoj najdrazi mekani sal i kapu. Obula sam crne marte i jos jednom se pogledala u ogledalo. Lose izgledam,podocnjaci,iako sam spavala cijelu noc. Kazem,trebam dobit i depresivna sam.

Uzela sam kofer i bacila pogled jos jednom po sobi. Uzela sam sliku mene i tete,te ju stavila u kofer. Ispustila sam suzu i brzo izasla iz sobe. Kofer sam jedva spustila niz stepenice. Kao sto sam i rekla,teta me je cekala u godniku nasmijana. Ali to nije bio sretan osmijeh,vec onaj tuzan. Ispustila sam kofer i potrcala teti u zagrljaj. Suze samo klizile niz moje obraze dok sam ju ja cvrsto grlila. Falit ce mi,jebeno falit.

"Nemoj plakati,vidjet cemo se mi uskoro."-rekla je. To uskoro ce biti za godinu dana. Jedino ako ona dode kod mene. Obrisala sam suze i poklonila joj jedan tuzan smjesak.

"Ajde idi doruckovat,krecemo za 15 minuta."-rekla je i stavila jednu svoju ruku preko mojeg ramena. Sjela sam na stolac i tjerala sebe da pojedem sendvic. Jednostavno nisam imala apetita. Nije mi do niceg danas. I to bas trebam dobit dva dana prije Nove Godine. Uspjela sam pojest sendvic,jedva. Ustala sam i otisla u kuhinju po tabletu za glavu. Trazila sam po policama,dok mi je teta stalno govorila da pozurim. Na kraju sam htjela porazbijat sve ove jebene police,ali sam na svu srecu ugledala kutijicu sa tebletama. Brzo sam popila jednu i vratila se u kuhinju po kofer.

Na izlasku iz kuce ugledala sam Harryja. Nosio je isto sivu trenirku,crnu duksu i marte. Uspjeo me je nasmijat. Stavljao je kofer u auto. Zar i on ide danas? Ajde hvala Bogu nesto dobro.

Sjela sam u auto pored Harryja. Moja teta je vozila,a teta Angelina je sjedila na suvozacevom sjedalu. Digla sam noge na sjedala i glavu spustila na njih. Harry je primjetio da nisam raspolozena,pa me zagrlio i govorio kako ce sve biti dobro. Putem do aerodroma sam imala spustenu glavu i plakala sam. To sad zvuci bolesno sto placem kao kisna godina,ali kada se za nekoga vezes i kada nekoga volis svaki rastanak je bolan.

"Mel,dosli smo"-Harry mi je sapnuo na uho. Podigla sam glavu i obrisala suze.

"Teta,falit ces mi jako"-rekla sam joj i plakala joj na ramenu dok me ona grlila.