Chapter 22.

101 7 3
                                    

Dan za danom,sat za satom,svakim korakom i udisajem,treptajem i pruzanjem ruke nekom drugom,sve smo dalje. Polako brisemo jedno drugo,da li to vrijeme stvarno cini svoje? Da li ljubav moze da nestane,ili samo uplaseno zagrli koljena u cosku u koji smo je stjerali,pa suti,uplasena da,ako po ko zna koji put pokusa da nas podsjeti da uzaludno pokusamo za zaboravimo jedan drugog? A nedostajes..jebeno nedostajes..

Od onog dana,otkako sam vodila razgovor sa onom curom koja nema imena,ali ja sam ju nazvala sovokonj,proslo je dva dana. Dve noci nisam spavala,samo sam istrazivala po netu,i tom gadu Nicholasu. Mogu reci da sam svasta saznala. Ima tu svega. Droge,kriminala,cak i silovanja. Ne mogu vjerovati da sam ja cijelo vrijeme mislila da je mrtav,a on je zapravo ziv i najveci kriminalac u Londonu. Mrzim sebe sto imam takvog oca! Ako ga uopce mogu mogu nazvati ocem.

"Da mama"-prevrcem ocima dok slusam mamu kako mi nabraja gluposti. Danas putujem za London,idem kod mame za vikend. Iskreno,ne bih isla. Tamo imam lose uspomene,ali ne zelim da se mama ljuti. A i ne dostajala mi je. Nisam ju vidjela dosta dugo.

"Oke mama,ajde poklapam sad,cao"-poklopim i zatvorim kofer. Sve je spremno. Nazovem taxi jer mi se neda ic autom i ne zelim ga ostavit na aerodromu pa da mi ga netko ukrade.

Obavim razgovor i izadem ispred zgrade,gdje ce doci taxi za 5 minuta. Vruce je vani i molim se Bogu da u Londonu ne pada kisa. Taxi dode i taksista mi pobogne stavit kofere u gepek. Sjednem u auto i kazem mu da idemo na aerodrom. Dok sam se vozila dobila sam dve poruke od Natalie. Nisam htjela ni otvorit poruku,ali me nesto vuklo. Kliznula sam prstom po ekranu,tako ulazeci u poruku. Malo je reci sok!

Od:Natalie

*Harry se vratio,pijan je,ne zna sto radi,samo mumlja tvoje ime. Molim te dodi kako god znas,jer ce se ubit koliko je lud.*

Tako je glasila poruka. Ne znam sta da radim? Da li da odem? Ako odem opet cu postat slaba. Cim ga ugledam necu moc i jednostavno cu se raspast. Ako ne odem,zalit cu jer mi je to mozda prva i zadnja prilika da ga vidim.

Za:Natalie

*Okej. Dolazim navecer oko 8.*

Brzo odgovorim i spremim mobilni u dzep,prije nego uradim nesto sto ne bih trebala.

Udem u avion i smjestim se na svoje mjesto. Uzmem slusalice i pustim si pjesmu,jer cu malo odspavati. I dalje me muci Harry. Vidjet cu ga. Nakon godinu dana vidjet cu njegove kovrce,oci,usne,tijelo,nakon toliko vremena imat cu priliku. Ali,sto ce biti poslje toga? Svatko ce krenuti svojim putem,ili sta? Ja i dalje vise nista ne znam. Potreban mi je njegov zagrljaj. Tako je. Ja se pravim jaka,a zapravo sam slaba. Volim tog gada,tog gada koji me lagao,izdao,otisao bez rijeci,volim ga. Koliki god on bio gad,ja ga volim,volim ga vise nego sebe. Zasto je ljubav tako bolna i sjebana?

Budi me ona baba koja govori kako sljecemo. Uzmem mobilni i sve potrebno te se zaputim van. Doceka me sunce. Sunce? U Londonu? Wau. Uzmem kofer i pozovem taxi. Izdiktiram mu adresu,i on krene. Putem do kuce,razgledavala sam London. Nije se nista promjenilo. Jedino sto sada sija sunce,a prije je padala kisa.

Platim taksisti i sa koferom se zaputim prema kuci. Taman sto cu da primim kvaku,moja majka me doceka i zagrli me. Ispustim kofer i zagrlim i ja nju.

"Promijenila si se,hajde unutra"-uzmem kofer i udem u kucu. Ostavim ga u hodniku i zaputim se u dnevni. Majka me vec ceka sa kavom i kutijom cigareta. Zna da pusim,smeta joj,ali svaki put kada dolazim kupi mi po dve kutije. Nasmijesim joj se,sjednem do nje i zapocnemo razgovor.

**

Godio mi je razgovor sa majkom. Nakon sto smo se dobro ispricale otisla sam se tusirati. Nabrzinu sam se istusirala i oprala kosu. Obukla sam uske traperice,sivu majcu kratkih rukava i bijelu traper jaknicu. Obula sam visoke tirkizne starke. Mokru kosu sam svezala u visoki rep,stavila tus,maskaru i sjajilo. U crnu torbu sam stavila sve potrebno,naspricala se parfemom i izasla iz kuce. Nikako se ne mogu smiriti. Imam osjecaj kao da sam pijana. Kao da mi cijeli zoloski skace po trbuhu zbog Harryja kojeg nisam vidjela godinu dana. To je ljubav,zar ne?

Life goes on [h.s.]Where stories live. Discover now