Life goes on [h.s.]

Chapter 26.

"Sta je bilo"

Iz razmisljanja o kojima sam samo razmisljala o Nicholasu i o svim gadostima koje je radio,prekinuo me duboki,hrapavi,za mene najljepsi glas. Omotao je svoje jake ruke oko mog struka,naslanjajuci svoju cupavu glavu na moje rame. Zaklopila sam oci i prepustila se valasu osjecaja koji su prohunjali kroz moje tijelo.

"Mah,dala sam mu USB i rekla da kada zavrsi sa tim,da me zove kako bi napravili prijavu za masnicu koju je napravio mojoj mami."

Dok sam se blizila kraju recenice,sve jace sam stiskala zube. Jednostavno ne znam sta radim,sta mislim..izgubila sam se u vremenu i prostoru. Zasto bas mama? Zasto nije mene udario? Mozda bih blaze podnjela bol nego moja mama.

"Gdje je mama"

Harry je krenuo nesto reci na moju predhodnu izjavu,ali sam ga ja prekinula novim pitanjem. Okrenula sam se oko sebe i ugledala ju kako sjedi na stolcu dok joj je glava spustena.

"Pusti ju,neka se odmori,mislim da je zaspala"

Klimnula sam glavom iako bih ju probudila jer ce se sva ukociti na tim tvrdim stolcima. A ipak sa druge strane,ne zelim ju buditi jer bih i sama nesto takvo ucinila da sam na njenom mjestu. Znam da je isrpljena i umorna ali cu je morati probuditi zbog prijave. Uzdahnula sam i gledala svaki trenutak na sat jer sam stvarno sto prije htjela obaviti sve to,otici doma,ususkati mamu i lec u krevet. Naslonila sam glavu na Harryjevo rame jer je bio iza mojih leda drzeci me u svom toplom zagrljaju.

Harry je ostavljao tople i vlazne poljupce po mojem vratu tako me opustajuci. Voljela sam biti u njegovom zagrljaju,poljupcima,znajuci da je tu,i da ce biti uz mene u svim losim i dobrim trenutcima.

Okrenula sam se tako da sam ga gledala u oci. Boja im je sada nesto tamnija,vjerojatno zbog toga sto u ovoj prostoriji nema osvjetljenja. Svejedno,stojim iza toga da ovaj decko ima najljepse oci na svijetu. Nikada se necu zasititi tog zelenila.

Nasmjesila sam se i uzela njegov lancic u ruku te se igrala sa njim. To mi je sada zanimacija,ako izostavimo decka koji stoji blizu mene i kojeg volim najvise na svijetu.

Njegova ruka je polako prelazila po mojem obrazu i ja sam automatski zaklopila oci. Pravio je male,nepravilne kruzice i kao da je znao da me to opusta. Naslonila sam glavu na njegova razvijena prsa,udisuci sto vise njegovog parfema. Osjetila sam da mu prsa podrhtavaju i pogledala sam ga upitnim pogledom. Na licu mu je igrao vragolasti smjesak.

"Znas sta sam danas rekao"

Upitao me te tako svoj vreli dah prosipao po mom licu. Pokusavala sam se prisjetiti tog necega,ali mi nije islo. Mozak mi je zablokirao od svih sranja koji su se danas dogodili.

"Hmm,te tajice.."

Nije uspjeo dovrsiti recenicu jer sam se sjetila one poruke od jutros. Lupila sam ga rukom po prsima,dok sam se i ja smijala. Ali to je bio onaj smjesak koji dokazuje kako me je sram. On zna da ja takve stvari nikada nisam pricala i radila te iskoristava sve to.

Nasmijao se dok mu je u ocima bio neobican sjaj. Zakolutala sam ocima i odmakla se od njega. Obrazi su mi vjerojatno crveni kao paprika i necu mu dati priliku da me sada gleda u lice.

Sjela sam do mame na stolac i spustila glavu jer mi prokleto crvenilo ne silazi sa lica. Cuo se njegov smjeh,a zatim i duboki,hrapavi glas koji kroz moje tijelo posalje hiljadu trnaca.

"A sto se ljutis,znas da sam ja tu da te svemu poucim"

Nisam ga vidjela zbog spustene glave ali sam dobro znala da na licu ima vragolast osmjeh. E da mogu,izvadila bih mu sve zube,pa se nebi mogao smijati.

"Joj Harry,prestani"

Skoro pa sam zacviljela. Ne mogu vjerovati. Nalazimo se u policijskoj stanici i umjesto da budemo ozbiljni,mi se ponasamo kao djeca.