Life goes on [h.s.]

Chapter 19.

"Umrjet cu danas"-kazem Natalie i Zaynu umorno. Nalazimo se u kaficu kod fakulteta. Za sat vremena imam predavanja i ne znam kako cu uopce izdrzat danas. Cijelu noc nisam spavala. Ne ispavana sam,umorna,iscrpljena i sve najgore.

"Ma bit ces ti dobro"-kaze Zayn. Da bas. Kako da budem dobro kada nisam uopce spavala?

"O Boze"-viknem. Zayn i Natalie me cudno pogledaju. "Nemojte me tako gledat. Danas pisemo matematiku,a ja nisam knjigu takla"-kazem. Oni se pocnu smjesit dok ja u mozgu radim plan kako da prepisem.

"Pomoci cu ti ja"-Zayn kaze. Nasmijem se sarkasticno. "Ti? Ne seri. Kao da ti znas matematiku"-kazem smjesno,a on me gleda ozbiljno. Zar stvarno zna matematiku?

"Ti? I matematika? Nemoguce."kazem. Pa to je i vise nego ocito. Zayn je vise tip za nevolje,a ne za matematiku. On me i dalje gleda mrtvo ozbiljno.

"Oke. Jos bolje,imat cu od kog prepisat"-kazem smjeskajuci se. "Jesi sigurna"-pita Zayn. Znala sam!

"Sta trebas?"-upitam. Uvjek,al uvjek kada ga nesto trazim,on trazi nesto zauzvrat. Bas me zanima sto ce sad trazit.

"Hm"-pocne razmisljat dok prstima prelazi po bradi. No,hajde Zayn,nemam vremena.

"Poslije predavanja vodis me u megic"-kaze. A nee. Ja sam mislila ic spavat,a on me tjera da ga vodim da jede. Prebit cu ga!

"Dobro"-kazem,a Natalie i Zayn se pobjednicki nasmijese. Popijem kavu do kraja i zaputim se sa ovim debilima na predavanja.

"Gle kako te Chloe i Binnie gledaju."-sapne mi Natalie na uho. Okrenem se prema njima i ugledam Chloe kako me sa mrznjom gleda. Nasmijem joj se ironicno u facu. Kucka.

"Agh,sad kemija"-kazem iznervirano. Profesoricu iz kemije prezirem. Njoj zivot ovisi samo o blebetanju.

"Suosjecam se sa tobom"-kaze Natalie. Ah,draga moja. Sjednem za klupu i glavu naslonim na stol. Preumorna sam. Natalie prica sa Sarah o nekom klubu,bla bla. Ta cura samo po klubovima ide. Profesorica ude u ucionicu i odmah prijede na stvar. O jebem ti taj krestavi glas. Stavim slusalice i upalim glazbu,jer ce mi ova kokos bubnjice probit.

"Melanie Benson"-cujem profesoricu. Jebote,cak ju i kroz slusalice cujem. Podignem glavu i ugledam ju ljutu kako gleda u mene. Zamalo se nasmijem jer ju obozavam gledat ljutu. Skinem slusalice i pogledam ju upitnim pogledom.

"Sta radis to"-njen ljuti krestavi glas mi stvara glavobolju.

"Sjedim"-kazem. Pogleda me ljuto i pogled prebaci na moje slusalice i mobilni.

"Aha,to. Pa sjedim i slusam pjesme. Zar nije ocito"-upitam ju provikaciskim glasom. Pocinje crvenit i izgleda kao ljuti bik. Nemogu vise izdrzat i pocinem se smijat. Drzim se za trbuh dok umirem od smjeha. Natalie me pode laktom,a cijeli razred me podrzava u smijanju. "Izgledate slatko kad se ljutite"-sarkasticno kazem.

"Izlazi van"-izdere se. Ma to zeno,to sam te trazila. Veselo spremim olovku i knjigu u ruksak i zaputim se van. Jedino me brine to kaj necu pisat matematiku.

"Prije toga odi kod ravnatelja"-kaze. Ma mos' mislit kako cu otic.

"Zajebi"-kazem i izadem van. Na hodniku je mrtva tisina. Eh,da je bar takva bila i u ucionici. Izlazim iz fakulteta i zabim se u nekog. Podignem glavu i ugledam Louisa. Sta ce on ovdje?

"Sta ces ti ovdje?"-upitam. "Gdje je Zayn"-pita me. Slegnem ramena i prodem pored njega.

"Zar ti nisi na predavanjim"-upita. Namignem mu i on mi uzvrati osmjehom. Mahnem mu i krenem puticem prema autu. Harryja nisam vidjela danas. Rano jutro je otisao i rekao da ce se vratit popodne. Nije mi ni rekao gdje ide. Slegnem ramenima i udem u auto.