Chapter 29

64 5 0
                                    

Duboko dišem dok stojim pred ogledom i gledam dali je sve na svojem mjestu. Imam neki osjećaj da će se nešto dogoditi danas na zabavi. Bojim se da nešto ne zabrljam,a i toga da će se večeras Ariel i Harry sresti. Sigurna sam da će Harry doći jer čim idu svi dečki,doći će i on. Samo se nadam da neće ništa pokušavati jer mi danas nije do toga da slušam njegova objašnjenja.

''Jeli sve u redu''-mama koja je sve do sada trckarala po sobi,gledala dali je sve u redu,postavila mi je pitanje na koje ni ja ne znam odgovor. Bilo bi u redu kada nebi bila u svadi sa Harryjem i kada nebi znala da ce se Harry i Ariel veceras sresti. I opet po 100 put danas se pitam zasto se uopce i zamaram time? Harry i ja smo posvadani i ja necu biti kriva i nece se ljutiti na mene jer mu nisam takvo nesto rekla. Dobro,ljutit ce se ali ako bude srao o tome,zacepit cu mu gubicu. Uostalom nije u bas u formi da bi mi srao,kada on ima puno gore stvari da mi objasni kao na primjer onaj poljubac? Zasto se zamaram time? Ugh.

''Jeste mama,sve je u redu''-nasmijala sam se lazno jer mi nije u planu da ju brinem. Nasmijala se i dala mi utjesni zagrljaj. Uzdahnula sam,svjesna da se danas moram upoznati sa novim ljudima i iskreno,imam osjecaj da nece imati lijep dojam o meni. Pokusat cu da sve bude u redu i da ne misle da sam neka idiotkinja koja 'radi' da bi dobila placu i onda se otisla drogirati..

Plava haljina,sa svijetlo plavim draguljima,pada do poda. Dio desne noge mi je otvoren,i ne znam zasto,ali uvijek kada kupujem duge haljine mora imati rez na desnoj nozi. To mi je jednostavno postala navika. Leda su dosta otvorena,ali se tjesim sto je ljeto i sto ce Natalie imati slicnu. Ispeglana plava kosa mi pada preko leda i sad mi je doslo na pamet zasto nisam napravila pundu? Zasto na sve imam komentar? Bijele stikle,na kojima izgledam kao caplja,su uzasno visoke i imam osjecaj da cu slomiti nogu. Od sminke imam plavog sjenila i slaze mi se sa haljinom,te maskaru i malo sjajila na usnama.

Nakon sto sam se jos jednom odmjerila,uzela sam bijelu torbicu sa plavim uzorcima i izasla iz sobe. Mama me vec ceka u hodniku i imam osjecaj da je ona prestrasena vise nego ja. Uopce ne znam sta mi se desava? Imam osjecaj kao da prvi put idem na zabavu i kao da prvi put upoznajem nove ljude. Vjerojatno je to zato jer su ljudi sa kojima se veceras upoznajem bitni za Louisovu tvrku i dobro nam je rekao da moramo ostaviti dobar dojam. Sto ne vjerujem da ce biti kako on zeli jer ja jednostavno gdje dodem to i unistim.

''Hajdemo popit casicu rakije. Kazu da pomaze u ovakvim trenutcima. ''Nasmijala sam se i posla u kuhinju. Sjela sam na stolac i zadubila se u misli dok je mama trckarala po kuhinji trazeci rakiju. Ne znam zasto ali Harry mi ovih dana i nije nedostajao. Mozda je to zato jer sam bila zaokupljena poslom,haljinom i drugim stvarima. Iako sam vise od tih 'drugih stvari' spavala. Dobro je dok ne gledam njegove oci,usnice,tijelo,sve. Ali danas ako ga vidim (a sigurno ocu jer dolaze svi) mislim da cu se onesvjestit. Pokusat cu ignorirat ga i praviti se kao da ne postoji jer on je taj koji meni duguje objasnjenje.

''Hajde,jednu popimo i spremna si''-stavila je na stol bocu rakije i dvije male casice. Nasmijala sam se i zapitala odkad je moja mama takva? Mozda je to zato jer je napokon sretna? Kako god,volim ovakvu mamu i nadam se da ce se cesce pojavljivati. Natocila sam si jednu casicu i popila na eks,osjecajuci ogromno peckanje u grlu pa sam napravila grimasu. Mama se nasmijala dok je imala facu kao da je popila casu soka od jagode,a ne rakiju. Mrzim ovo sranje ali ce me barem malo opustit. Popila sam jos jednu i brzo maknula rakiju od sebe prije nego bude kasno.

"Mislim da je vrijeme da krenemo"-iako mi se neda. Najrade bi ostala doma,legla u krevet i gledala televiziju. Ali nista od toga..moram otic tamo.

"Hajde,sve ce biti u redu"-poljubila me u obraz i ja sam izasla iz kuce gdje me cekao Louis. Uopce ne znam zasto me on vozi ali sve je bolje nego da idem taxiem. Auto mi je na popravku i vjerojatno nece biti gotov do cetvrtka. A i ne treba mi kada nejdem na posao do cetvrtka.

Life goes on [h.s.]Where stories live. Discover now