To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

Volim ga

Joško's pov
"Brate reci mi što sam napravio"

"Nika je saznala" blenuo sam u Andreja zbunjeno

"Što je saznala" Andrej mi je ispričao što je Niki Josip rekao

Back to Nika's pov:
"Mateo.. ja sam stvarno mislila da on neće bit kao drugi, stvarno sam ga zavoljela" sjedila sam na krevetu u Mateovom zagrljaju

"Kužim da te povrijedio, ali nemoj plakat zbog toga, nije vrijedan tvojih suza"

"I što ako me pita da mu oprostim, moje srce će mu odmah oprostit ali mozak mi ne dozvoljava"

"Znam Nika, ti sama moraš zaključiti što ćeš napravit, znaš da ti ja pomažem u svemu ali u ovome stvarno ne mogu"

"Znam Mateo, hvala ti"

Mateo's pov
Sjedim na krevetu, obgrlio sam Niku, a ona spava. Stvarno se vidi da ga je zavoljela, pričala je da je naporan i dosadan a sad plače za njim. Krenuo sam prema vratima da izađem, a onda čujem kucanje na vrata, otvorim ih i vidim Joška
"Jole? Ako si došao zbog Nike, ona spava"

"Aha, dobro ništa idem onda"

"Možemo ja i ti popričati?"

"Može naravno"

Sjeli smo neki kauč u hodniku hotela
"Jako je tužna i razočarana, stvarno te zavoljela" gledao sam u Joška koj je držao glavu u rukama a ruke je stavio na koljena.

"Znam Mateo, jako sam zajebo-" zastao je "ja sam nju previše volio, volim ju i sada. I ja ne znam zašto ovo ja sad govorim njezinom bratu ali dobro" nasmijemo se i ja i on

"I ona je tebe voljela i dalje te voli, siguran sam u to" pogledam u Joška a njemu se osmijeh ocrtao na licu

"Jole, imam jedno pitanje.. Zašto si ti nju ajmo tako to nazvat zavodio kad si imao curu?"

"Mateo, ona meni nije bila cura, ona je mislila da je moja cura. Cura je bila opsjednuta mnome"

Back to Nika's pov
Probudim se i vidim da Matea nema u sobi, otvorim svoj kofer i polako se raspremam, uzmem kupači kostim, obučem ga i krenem van iz sobe. Putem kroz hodnik vidim dvije jako poznate face, Matea i Joška, nisam imala snage prepirat se pa sam samo nastavila hodat
"Nika sačekaj" čujem Mateov glas i polako se okrenem

"Što je?"

"Idem ja s tobom, samo sačekaj da pozdravim Joška" kimnem glavom te se nagnem na zid i buljim u mobitel, čujem glas koji prolazi pored mene "oprosti Nika"

Srce mi se raskomada na tisuću djelova, želim doći do njega i zagrlit ga što je više moguće, a u isto vrijeme želim mu opalit toliku šamarčinu. No nisam napravila ni jedno ni drugo.
"Idemo?" kimnem glavom i nastavimo hodat do bazena

Dva dana kasnije
Onih dva dana se nije ništa događalo, ja sam bila sva nikakva i stalno mislila o Jošku i kako mi fale njegovi zagrljaji i ono njegovo "slatkice".

Danas je utakmica protiv Belgije, odlučna utakmica, ako izgubimo ne idemo u osminu finala.

Sječate se kada sam Jošku obećala da ću danas obuči njegov dres? E pa ja svoja obećanja ispunjujem, obukla sam njegov dres i kratke hlačice. Krenula sam prema stadionu pješke, došla sam pola sata prije utakmice, sjela sam na svoje mjeso i čekala da utakmica počne.

Utakmica je bila grozna i savršena u isto vrijeme, imali smo toliko sreće. Utakmica je završila 0-0, to znači da idemo u osminu finala. Idemo u osminu finala zahvaljujuči Jošku, današnju utakmicu je odlično odigrao, čuvao je Lukaku.