To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

Obećajem

"Spremna?" kaže dok stavljam svoj dlan u njegov

"Spremna" potvrdim njegove riječi

Ušli smo u njegov auto i krenuli prema Opatiji, cijelim putem smo pričali jedan drugome koliko smo si falili i koliko smo jedva čekali da se vidimo.

Joško se parkirao na slatini, držali smo se za ruke i ja sam krenula Jošku pričati o Opatiji, mislim da nije nikad bio ovdje.

"Vidiš ovdje je Djevojka s galebom, a tamo preko puta ima jedan prekrasan restoran na plaži, mogli bi tamo ići pojest" on kimne i smiješka se

"Ovo tu je moja najdraža plaža, Lido, ili ti, kako ovdje vole govoriti "ona plaža ispod Kvarnera" mislim da bi ovo ljeto trebao doći malo kod mene pa da i tebi ovo postane najdraža plaža"

"Ja mislim da bi ti trebala doći kod mene u Njemačku preko ljeta"

"Dogovorit ćemo se"

Prošlo je nekih 20 minuta, pokazala sam mu cijelu Opatiju. Opatija zapravo uopće nije velik grad, mi ga volimo zvati selo, ovdje svi svakog znaju, nema noćnog života, osim ljeti, kada tu i tamo budu neki koncerti.

Došli smo u taj restoran na plaži, sjeli smo i naručili hranu, oboje smo uzeli cesar salatu i bijelo vino. Inače nisam fan vina, ali danas je to izuzetak.

"Nego što si sanjala tako užasno sinoć?"

"Stvarno ne želim o tome, pogotovo ne ovdje jer ću opet počet plakat, ako baš želiš znat ispirčat ću ti kad se vratimo u hotel"

Već smo bili pred kraj večere kad je Joško izvadio Pandorinu kutijicu

"Joško, pričali smo o ovome, nepotrebno je kupovati poklone ako ništa ne slavimo"

"E pa danas slavimo naše ponovno viđanje"kaže i otvori kutijicu, u njoj je bila prekrasna srebrna narukvica sa privjeskom u obliku srca i imala je Joškove inicijale (JG).

On je onda zamahnuo rukom i pokazao mi da ima istu takvu narukvicu samo sa inicijalima NK.

"Prslatko je Joško, hvala ti puno" kažem i poljubim ga

21:00
Upravo smo se parkirali na parkingu ispred hotela, uđemo u hotel i krenemo prema njegovoj sobi.

"Večeras spavaš kod mene"

"Mislim da nam neće dat, ipak je samo jedan krevet u sobi"

"Pa? Kao da već nismo spavali u istom krevetu"

"Dobro, idem samo do svoje sobe po pidžamu pa ću doć"

"Može, požuri" kaže i poljubi me u obraz

Na putu do sobe sam srela Matea, Brunu i Martina pa sam kratko popričala s njima, nakon sam išla u sobu presvukla se i skinula šminku.

"Evo me" kažem dok ulazim u Joškovu sobu

Dok mene nije bilo, on je u međuvremenu zaspao, legla sam pored njega i poljubila ga. Tad je on polako krenuo otvarat oči

"Dođi" kaže dok otvara svoje ruke

"Ispirčaj mi što si sanjala" kaže

"Uf Joško, čim se sjetima toga mi dođe muka, sanjala sam da si me prevario s Lucijom, da si me totalno ignorirao kad si došo u hotel, da si reko da ti i ja više nismo isti i da ne možemo i dalje bit skupa.."

"Nikić, ljepotice, to stvarno više nemoj sanjat, to su samo gluposti, nemoj vjerovat u takve snove, znaš da ja tebe volim, i znaš da ćeš jednog dana nosit i moje prezime, nikad ti takvo nešto nebi napravio, koliko god puta ja nešto sjebo to stvarno neću napravit. Zato sad, kad završiš faks, želim da dođeš kod mene, da živimo skupa, da se naviknemo jedno na drugo, da se naviknemo voljeti jedno drugo."

"Hoću, ići ću sa tobom" kažem

"Obećaješ da ćemo uvijek bit skupa, i da stvarno to nikad nećeš napravit?" nadodam

"Obećajem ti ljepotice, smiri se slobodno. Previše te volim, zato sad ne misli o tome, sad smo skupa i sad možeš u miru spavat"

"Volim te Jole"

"I ja tebe slatkice" poljubimo se, zagrlimo i polako utonemo u san

Jutro
Probudimo se i dalje zagrljeni, jako mi falio i on i njegovi zagrljaji i njegov glas i sve vezano za njega. Toliko sam se za vrijeme SP zbližila s njim da mi je sad teško bez njega.

Na početku sam ga mrzila, pa voljela, pa ga opet mrzila, a sad, sad jedva čekam da dobijem njegovo prezime.

"Dobro jutro ljepotice"

"Jutro Jole" nasmijem se pa me on poljubi u obraz.

Njegov love language bi definitivno bio poljubac u obraz, stalno, gdje god, kad god, uvijek će naći vrijeme kad će mi dat poljubac u obraz. Iskreno, ne žalim se, preslatko je.

"Falila si mi"

"I ti si meni, jako"

Znam da smo sad možda malo ljigavi, ali vidimo se napokon nakon 3 mjeseca.

Ustali smo se, on je išao u svoju kupaonicu a ja u svoju sobu da se dovedem u red.

Spustili smo se skupa na doručak, i naravno sjeli jedan pored drugog, sad par dana ćemo bit nezardvojivi.

Pored mene je sjedio Mateo, pa sam mu odmah prenjela moju odluku

"Bracek, jučer sam donjela odluku da sad kad završim faks idem kod Joška"

"Dobro, to je tvoja odluka, samo nemoj doć za 3 mjeseca i javit nam da si trudna"

"Ne znam šta će se desit u 3 mjeseca.."

"Nika ozbiljan sam, tek vam je 20"

"Jasno Mateo, jasno"

Nakon doručka smo ja i Bruno išli na kavu, od kako nema Dejana, sad ga je Bruno zamjenio kao drugog starijeg brata.

"I kad se ti i Joško planirate ženit?"

"Joj Bruno, ne opterećuj, kad bude bit će, ako još ne sjebemo nešto međuvremeno"

"A kad ćete bit roditelji"

"Ma vidi ga, pa još da me Mateo u top stavi. Sve u svoje vrijeme"

"Ali ja sam kum, dobro?"

"Naravno Bruno, naravno"

Mi smo nastavili pričat ali sam ja dobila poruku od Joška

Joško💋
Ljepotice, dođi kod mene, dosadno mi je

Nika
Ne mogu sad, na kavi sam s Brunom, siđi dole pa nam se pridruži
seen

"Smeta ako nam se Joško pridruži?"

"Ma kakvi, malo da i sa šogijem popričam"

"Bože ti ne odustaješ..."

"Pa šta, vi ste nam jedini mladi par ovdje"

"Ma kako? Imaš i Sosu, Jurkia, Šutala.. Al ne vi ste se svi baš nas ulovili"

"Pa kad ste nam vi oboje tu"

———
Sta mi je? koj je ovo part vec danas? 2? 3?