To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

Dinamo 💙

Joško's pov:

Kad sam se vratio s treninga odmah sam ušao u sobu, vidio sam da Nika spava. Kratko sam ju poljubio u obraz a njoj su obrazi gorjeli, polako se okrenula prema neni i protrljala oči

"Hej srećo" promrmljala je i zagrlila me

"Ej srce, jako si vrela, idem po toplomjer kod Matea" uzvratio sam joj zagrljaj i krenuo prema Mateovoj sobi

Back to Nika's pov
Kad se vratio izmjerio mi je temperaturu, sada je bila 39.
"Jole idem se otuširat"

"Ako ti treba pomoč, vrišti" nasmijem se i uđem u kupaonicu.

Baš mi je užasan dan danas, dečki sutra imaju utakmicu protiv Japana a ja ih vrlo vjerovatno neću moć gledat uživo.

Otuširala sam se ledenom vodom da mi malo padne temperatura, kad sam se otuširala obukla sam neku pidžamu i vratila se u sobu.

"Jesi bolje" upitao me Joško šireći svoje ruke
Uđem mu u zagrljaj i kratko promrmljam "jesam"

"Idemo jesti nešto, nisi jela cijeli dan"

"Ne mogu stvarno, doneseš mi neke krekere ako imaju?"

"Budem" poljubi me u obraz i izađe iz sobe.

Legnem nazad u krevet i nakon pet minuta netko pokuca na vrata, "naprijed" uzviknem.

"O maro marice" uđe Šime i krene pjevat

"Šime koj si ti kreten" opalim se smijat

"Kaj te muči njofra? Bolesna a"

"A jesam, sutra znači ne idem na utakmicu"

"A dobro, ako hoćeš mogu ja ostat s tobom da gledamo ovdje"

"Ma ne treba stvarno" kimne i nastavimo pričat o svemu

"Ohoho, kradeš mi curu" uđe Joško i prigovori Šimi

"Curu??" Šime zbunjeno pogleda Joška pa onda mene

"Ne mislim na to majmune" nisam se ljutila na njegov odgovor, čak mi je bilo i drago što nije lagao da smo u vezi

"Ništa onda, begam ja" Šime se ustane i krene van iz sobe.

Joško sjedne pored mene a ja se samo ušuškam u njegov zagrljaj i tiho kažem "nadam se da te neću zaraziti"

"Nema veze ljubice" dignem pogleda na njega i poljubim ga u obraz, sjedimo tako zagrljeni dok meni nije palo na pamet da je meni Joško jako poznat od negdje.

Sjetim se kako mi je mama prije par godina slikala neki jako stari dres koj je našla na tavanu, pisalo je na njemu "GVARDIOL" i bio je iz Dinama. Onda se sjetim svega.

Flashback:
20.12.2018
Sjedim s prijateljicama na tribinama, gledamo utakmicu Dinamo-Hajduk, i blago rečeno smrzavamo se. Došla sam ovdje samo zato što su me cure natjerale jer su ćule da će neki Gvardiol igrat. Kad je utakmica završila došle smo do prvog reda i one su počele vrištat "Joško!! Dres, dres, molim te" meni je u tom trenutku bilo jako neugodno, Joško je to primjetio i bacio je dres pa uzviknuo "Daj to ovoj curi pored tebe" mislio je na mene.
End of flashback

"Joško" kažem i polako sjednem

"Reci dušo"

"Mi se poznajemo od prije, mislim, ne poznajemo nego smo se vidjeli"

"Što?" Zbunjeno me upitao

"Sjećaš se one utakmice, još dok si bio u dinamu, ona protiv hajduka. Kad si mi bacio dres?"

"Čekaj to si stvarno ti bila?"

"Daa, jesi ti meni stvarno bacio dres jer je meni bilo užasno neugodno?"

"Naravno da ne, bacio sam jer si mi bila baš lijepa"

"Ljubav moja" poljubim ga u obraz i naslonim mu se na prsa

Sutra
Probudim se uz Joškove poljubce, ne znam ako sam rekla, ali jučer smo spojili naše krevete jer uvijek smo spavali u njegovom kreveru, a krevetu nisu baš veliki pa smo se oboje lomili.

"Dobro jutro ljubavi" Joško kaže s velikim osmijehom na licu

"Dobro jutro i tebi smješko, čemu toliki osmijeh?"

"Pa sad sam vidio koliko je lijepo spavati ovako spojenih kreveta"

"Pa vidiš, ja sam ti odmah rekla" preokrene očima onako slatko i poljubi me

"Je ti bolje bebač"

"Bože kako smo slatko riječivi, je malo mi je bolje"

"Naravno ljepotice" opet me poljubi i polako ustane iz kreveta te se krene spremat

"Gdje ćeš" upitam rolajuči se po krevetu
"Na utakmicu ljepotice"

"Pa koliko je sati" pogledam na sat a na satu piše 12:30

"Jole koliko si ti mene dugo gledao kako spavam?" Upitam

"Pa možda nekih sat i pol"

"Božee" ustanem se i zagrlim ga a u tome nas prekine Mateo i Borna

"Kaj radite to" Borna se prodere

"Grlimo se, al ste upropastili to" Joško odgovori

"Mislim slatki ste vi meni, al miči ti ruke sa moje sestre dok sam ovdje" kaže glumeči da je ljut pa baci pogled na krevet "što ste napravili s krevetima??"

"Mateo, oduvijek sam znala da si čorav, al baš ovoliko"

"Joj bože, odustajem, Jole čekamo te u busu, požuri" Borna kaže a Joško kimne, kad su oni izašli Joško me zagrlio te prošaptao "baš si mi cakana"
Pogledam ga i poljubim. Jako volim ovog čovjeka.

Kao što sam rekla, ostala sam u hotelu gledat utakmicu jer sam htjela totalno ozdravit.

Utakmica je počela, Japanci trče ko' mravi. 43' minuta, zabio Maeda za 1:0, ali dobro u 55' minuti Perišić šuta na gol za 1:1. Evo nas u produžetcima, ostalo je 1:1 a to znači da idemo na penale. Pašalić puca konačni penal, i Pašaliććć zabiooo!! Hrvatska ide u četvrfinale!!

1,30h kasnije
Joško uđe u sobu pun sreće, zagrli me onako baš jako i sretno a ja se počnem smijat na glas

"Nika" kaže moje ime a ja pogledam u njegove predivne oči, još sam u njegovom zagrljaju
"Mmh?" promumljam

"Volim te"

———-
Pa Joško nju voliii 😍
Uživajtee