To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

M-molim?

Večera
Sjedim na kraju stola pored Ive i Ćorluke, tu i tamo bacim pogled na Joška a on mene u fulu ignorira, koj mu je?

Ustanem se sa stola i dođem pored Matea, a pored Matea sjedi Joško, lagano se sagnem i šapnem Jošku "možemo pričati nakon večere?"
on kimne glavom a ja krenem prema izlazu iz sale.

Sjedim na kauču u hodniku i čekam da dođe Joško, prošlo je nekih 10 minuta a njega i dalje nema..

Evo ga, napokon
"Što trebaš?" pita

"Joško jel se ti uopće sjećaš?"

"Čega?"

"Toga da smo ti i ja i dalje u vezi Joško"

"Normalno da se sjećam Nika"

"Onda čemu stalno ignoriranje? Nisi mi ne zagrlio kad si došo, samo si prošo pored mene ko pored neprijatelja"

Joško's pov
Slušam ju i razmišljam dal da joj kažem sve ili bi bilo bolje da šutim..

"Ne znam Nika, sve se promjenilo, ti i ja nismo više isto, nismo se vidjeli 3 mjeseca, i ti sad misliš da će sve bit normalno?"

"A ti nisi mislio? Baš ti hvala Joško, ovakva veza mene stvarno nije potrebna, jedva sam čekala da dođeš da te napokon vidim i eto sad ovo" ustane se i ode van iz hotela

Ustanem se i ja za njom, ali ne idem kod nje nego idem po Matea
"Mateo, stari, daj dođi da popričamo kratko" on se ustane i krene zamnom
"Šta je mali"

"Sjebo sam opet" kažem

"Pa jebemu mater Joško, dokle? Jednostavno ako vas ne ide, ne ide vas, nemojte sad tu nešto pokušavat ako sjebete svaki put"

"Ovaj put sam ja i to jako sjebo"

"Šta si napravio"

"Prevario sam ju.." zastanem i maknem pogled s Matea

"Jesi ti normalan? Jesi joj reko? S kim? Zašto?"

"Ne znam Mateo, sve se samo desilo"

"Dobro a jel hodate i dalje?"

"Pa ovaj.. da.."

"Ajme meni Joško, idi joj ti reci prije nego šta od mene sazna"

"Sutra ću joj reć, ovako i onako je sad ljuta na mene pa me neće ni slušat"

Back to Nika's pov
Sjedim u svojoj sobi na krevetu u tišini i doslovce jecam, koliko će mi on to puta napravit? Malo me volit pa malo ne i onda opet malo da.

Čujem kucanje na vrata, pa brzinom svjetlosti obrišem suze i otvorim vrata
"Ej Mateo" kažem i lažno se nasmijem

"Plači Nika slobodno, sve znam" legnem nazad na krevet i zagrlim Matea, opet krenem plakat ali ovaj put pričam Mateu kako smo imali lijepe trenutke. Nakon nekih sat i pol sam zaspala.

Jutro
Probudila sam se u 12, Mateo je zaspao u mojoj sobi.

Ustala sam se iz kreveta i krenula u kupaonicu, umila sam se, oprala zube i stavila malo korektora da prekrije sve one otekline od plakanja.

U 12:20 sam probudila Matea, spremila stvari u torbu i krenula na faks. Dok sam se spuštala niz stepenice srela sam Joška, nije me ni pogledao, samo se smješkao u mobitel..

17 sati, sad sam došla sa faksa, sjedim u kafiću u hodniku i gledam kako dečki ulaze u hotel, Joško umjesto da ode u sobu, dođe kod mene za stol.

"Nika moram ti nešto reći" ignoriram ga i nastavim buljit u prazno

"Nika haloo"

"Što je Joško"

"Poslušaj me, molim te budi smirena, stvarno mi je jako žao ali eto jednostavno se dogodilo. žao mi je što ti nisam rekao ranije.."

"Što je"

"Sjećaš se Lucije jelda? E pa.. ovaj.."
"Joško reci više"
"Prevario sam te s Lucijom, zato sam te ignoriro, nisam ti htjeo reći, nisam želio da budeš tužna, mislio sam da si zaboravila na nas, kao što sam ja. Stvarno mi je jako žao, ja tebe Nika i dalje volim ali.."

"M-molim?" gledam u njega, a suze mi se samo spuštaju niz lice

"Oprosti stvarno"

"Joško jesi ti svjestan da sam ja samo čekala dan da se mi ponovno vidimo? Da te napokon mogu zagrlit? Da se napokon se osjećam sama u krevetu? A ti dođeš, napokon, i kažeš kako si me varao? Mrzim te Joško, mrzim" počnem opet jako plakti, zaletim se u sobu i spakiram se.

Spustim se na recepciju i vratim karticu, zovem Vedrana ako me može odbacit do apartmana.

Vozimo se u tišini, kad dođemo ispred apartmana, zahvalim mu se i uzmem kofer.

Otključam apartman i samo pobacam sve po njemu, uđem u sobu i ponovno krenem plakat.

Zašto je on to napravio? Govorio mi je kako me voli, kako bi dao sve za mene, dala sam mu zadnju šansu, a on je tu šansu iskoristio tako da ja njega sad mrzim. Nikad nikoga nisam mrzila, mržnja je uvijek bila prejaka emocija za mene, ali ovo sad... Ovo sad jednostavno ne mogu opisat, ja sam stvarno mislila da on mene voli i da neće sjebat tu zadnju šanu. Ali opet sam bila glupa i naivna.

Mateo's pov
Doslovno letim po cijelom hotelu i tražim Niku, večera je odavno počela, znam da Nika nebi otišla dok mi se ne javi.

"Dobro jel neko vidio Niku? Nema je jebeno nigdje, nebi izašla van dok mi ne kaže di je" uletim u salu i napravim paniku

"Ja sam ju vidio, vodio sam ju u aprtman, nosila je kofer i plakala je" kaže Ćorluka

"Joško jesi joj reko?"

"Jesam"

"Jebemu mater, daj može mi neko posudit auto?"

"Uzmi moj" kaže Bruno

Uzmem ključ, upalim auto i idem kod Nike, znam da sam joj sad potreban više nego ikad.

Back to Nika's pov
"Mateo.." otvorim vrata i zagrlim ga što sam jače mogla

"Nikić moj, ne trudi se, nije vrijedan, ali uopće."

————
jedan malo depresivan part, btw danas sam opet bila u hiltonu, ona slika na vrhu sam ja ☺️