To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

San?

Probudim se u svojoj hotelskoj sobi, pogledam na sat a na satu piše 13:37.

Sva sam preznojena, oči pune suza..

Skužim da je ovo sve bio samo san..

Samo san? Osjećaj je bio tako stvaran.. hvala bogu nije.

Uzmem mobitel u ruke i vidim
10x propuštena poziva od Mateo🤍
4x propuštena poziva od Brunkec💙
3x propuštena poziva od Iva Olivari
7x propuštena poziva od Joško💋

A joj, uđem nabrzinu u kupaonu te operem zube i umijem se. Spustim se u hodnik hotela, vidim Luku, Lovru i Jurkia kako se slikaju sa fanovima.

Krenem prema Lovri
"Lovro, di je Mateo?"

"Ne znam, on je tebe tražio, javi mu se" kimnem i krenem prema izlazu iz hotela držeći mobitel na uhu, pokušavam dobit Matea

"Nika, jebemu mater, nisi svjesna koliko si me prestrašila, di si bila?"

"Spavala sam, imala sam užasan san"

"Do sad si spavala? Čak si i faks prespavala"

"Ma dobro, ovako i onako ne moram bit svaki dan tamo"

"Dobro, kaj ćeš radit danas?"

"Apsolutno ništa, imaš plan neki?"

"Idi s nama na trening, a nakon ćemo ić do Opatije" kimnem i nasmijem se

"Idem na bazen, ideš sa mnom?"

"Ma ne, dole ti je Bruno, javi mu se da si živa"

Krenem prema sobi da se presvučem u kupači, u međuvremenu me opet Joško zvao
"Ljepotice, jesi živa ti"
"Ej Joško, jesam, samo sam spavala do 1:30, imala sam užasan san" nastavim pričat dok zaključavam vrata od sobe i krenem hodat prema bazenu
"A šta si to sanjala"
"Ne želiš znat stvarno, ništa, moram ić sad, došla sam na bazen, moram se javit Bruni"
"Može, vidimo se brzo, pusaa"
"Pusa"

Spustim stvari na ležaljku i uđem u bazen, odplivam do Brune

"Oo pa ti si živa, sve si nas zabrinula"

"Ma jebiga, prespavala sam pola dana"

"Čekaj ti si ozbiljno spavala do tad"

"Najozbiljnije"

"Ti si luda, nego jesi da idemo na kavu jedan dan?"

"E znači jedva sam čekala da me netko to pita, obavezno"

"Super, ti još javi kad budeš budna kad ti paše"

"Haha, sad ćeš me sprdat cijeli život za to, jel?"

"Moram, ipak si mi ko mlađa sestra"

"Ma vi ste svi meni tu starija braća"

"Osim Joška, on ti je stariji muž"

"Nije još"

"A vi planirate?"

"Ništa od mene nisi čuo" kažem i krenem plivat nazad prema izlazu.

Sjednem na ležaljku, a onda mi priđe cura od nekih 14 godina
"Ćaoo, bi bio problem da se možda slikamo?"

"Ma nikakav, dođi" slikamo se i ona se zahvali i ode

Jako mi je drago da fanovi mog brata zapravo znaju i mene, od kad sam bila mala uvijek mi je bio san da me zaustavi neki mlađe djete i pita me za sliku. Znam da je to svima toliko opterečenje ali meni je osobno baš slatko, tako i Mateu, koliko god on bio ozbiljan na slikama, uvijek će odvijiti malo vremena da se poslika sa svima.

Ležim na ležaljci i kako bi se reklo cvrčim se, sve dok nije došo Bruno sav mokar i legao na mene

"Budalo luda siđi s mene" oboje smo se počeli smijat

"Ajde ustaj, ideš s nama na trening"

"Evo evo idem" ustanem se i krenemo hodat prema našim sobama

Presvukla sam se i krenula prema hodnik, na hodniku me zaustavilo još par navijača. Ušla sam u autobus i slušala dečke kako pričaju o nekim svojim glupostima.

Kada smo došli na Rujevicu, ja sam išla odmah na teren. Na brzinu sam se presvukla u svoje kopačke i krenula prema trenerima i stožeru.

18:20
Krenula sam prema svlačionici po svoju torbu, kad sam se slučajno zabila u nekog

"Ajme oprostite" udaljim se od te osobe i onda polako dignem pogled prema njoj, kad vidim tko je to zapravo, ostanem u šoku i samo ga zagrlim

"Ljepotice, pa šta ti radiš tu"

"Ajme Joško tako sam sretna trenutno" nastavim ga grlit

"Dođi idemo po moju torbu pa idemo kod dečkiju" primim ga za ruku i krenemo prema svačionici, uzmem torbu i krenemo nazad na teren

"Dečki, vidite tko nam je došaoo"

"Oo mali" svi su došli prema Jošku i pozdravili ga

"Dobro dečki odite nazad na vježbu, Joško hoćeš odradit trening danas ili ćeš početi od sutra?" pita Dalić

"Ma od sutra ću, nemam ni svoje stvari ovdje, u autu su" odgovori Joško, Zlatko kimne i krene nazad prema dečkima, Joško i ja idemo sjest na tribine i nastavimo pričat

"Kako to da si već danas došao?"

"A ti nisi htjela?"

"Normalno da jesam, samo nisam mislila da ćeš već danas, kako si došao uopće?"

"Autom"

"Svojim?"

"Da, pokupio sam ga u Zagrebu, nakon treninga možemo ići prošetat i negdje na večeru ako želiš"

"Naravno da želim, samo šta sam već dogovorila sa Mateom za danas, a sutra idem s Brunom"

"Ma daj ajde pa vidjela si Matea skoro svaki mjesec, mene si vidjela 3 puta"

"A da, istina"

Joško me poljubi u obraz a ja sva pocrvenim, stvarno mi je jako falio, nakon onog sna mislila sam da će se to stvarno desit, no hvala bogu nije.

————
evo ga jedan opaki plot twist, uzivajte❤️