To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

Opet svađa

"Nika stvarno ne želim sada o tome"

"Ali ubrzo će i to vrijeme doći, ti u Leipzig a ja u London"

"Totalno nebitno, mi ćemo i dalje biti u kontaktu, sad uživaj u toj kavi"

Joško's pov
Sjedimo ja, Nika i mali Ivan na kavi, uživamo, a u jednom trenutku čujem jako poznat, ženski, piskutav glas. Čujem Luciju, bivšu..

"Joškoo, isusee" doletila je do našeg stola i počela me grliti, ja sam se odmicao

"Bok Lucija, što radiš ovdje?" upitam se i pogledam u Niku, ona je zbunjena i vidno ljuta. Nešto je pričala s Ivanom i ustala se.

"Ivan mora na wc" kimnem, oni su na pola puta a ja pogleda Luciju ljutito

"Lucija što hoćeš"

"Ništa, došla sam te pozdraviti" odgovorila je i sjela na Ivanovo mjesto

"Ne vidiš da nisam sam? Možeš sada ići?"

"Pa nema veze, mogu s vama popit kavu valjda"

"Lucija, idi"

"Ne želim"

Nika's pov:
Tko je ona cura i što želi od Joška, srećom što je Ivan morao na wc, da nije, mislim da bi ta cura dobila šaku u glavu

"Nika, tko je ona cura?" Ivan me upitao

"Ne znam Ivane, hajde dođi da operemo ruke" operem mu ruke i krenemo nazad za stol, nadajući se da je ona cura nestala. Izađemo iz wc-a i vidim onu curu kako sjedi na Ivanovoj stolici, dođemo do stola a ja kažem "Možeš se maknuti? Mali sjedi tu"

A na to ona drsko odgovori "ne mogu, neka ti sjedne u krilo"

Glupača, pokupim svoje i Ivanove stvari i krenemvan iz kafića

"Čekaj Nika" čujem Joškov glas iza sebe ali se ne okrećem, samo nastavim hodati.

Kao za sreću, odmah ispred kafića je bio taksi, posjela sam sebe i Ivana unutra i krenuli smo prema hotelu

"Sorry malac, nije ispalo baš lijepo"

"Nema veze, a što je s Jockom?"

"On će doći kasnije, možemo jednom samo ja i ti ići na sokić, može?"

"Da" uzvikne i nasmije se.

Cijelim putem sam razmišljala što će biti kada se Joško vrati u hotel, zašto je ostao s onom curom, tko mu je ona uopće? Ni nismo u vezi, a već imamo probleme, baš lijepo.

Kad smo došli nazad u hotel, išli smo u moju sobu, posjela sam Ivana na krevet i upalila mu crtić na netflixu, ja sam se išla otuširat.

Ovaj tuš mi je jako bio potreban, malo sam se opustila, izašla sam i obukla se, čujem malog Ivana kako se smije. Uđem u sobu i vidim Joška i Ivana kako se igraju.

"Ivane mislim da su ti došli roditelji, dođi"

"Nika daj ga pusti da se igramo"

"Mora ići spavat, pusti ga, dođi Ivane" uzmem ga u ruke i krenemo prema Mateovoj sobi, pokucam a Izabel otvori

"Gdje si ljubavi" nasmije se i uzme Ivana.

"Uđi Nika" kaže Izabel a ja krenem za njom

"Mateo? Meni se baš i neda na bazen"

"Da ni meni baš, možemo samo malo sjest negdje i pričati ako želiš"

"Da voljela bih to, a i trebalo bi mi"

"Nešto je bilo?"

"Ma reći ću ti, kada idemo?"

"Sad, ajde" Mateo kaže a ja ustanem i krenemo iz sobe.

Putem sam razmišljala dali da kažem Mateu što se desilo ili da šutim, što će biti s nama, trebam li pričati s Joškom i dali da uzmemo pauzu.
Sjeli smo na neki kauč s pogledom na plažu, Mateo je odmah krenuo

"Šta je bilo"

"Pa ovaj, posvađali smo se" zastala sam pa nastavila "mislim, nismo se posvađali, mislim ja sam se naljutila na njega"

"Zašto"

"Pa bili smo u kafiću, i odjednom je došla neka cura, njemu vrlo poznata, mali je morao na wc pa sam ga vodila, a kad smo se vratili ta cura je sjedila na Ivanovom mjestu, lijepo sam ju pitala ako se može maknut a ona je bila bezobrazna i samo odgovorila ne, pokupila sam naše stvari i izašla iz kafića, a njega nije bilo briga, samo je nastavio sjediti"

"Kao djeca ste, majke mi"

"Baš ti hvala Mateo, umjesto da pomogneš ti njurgaš"

"Nika, iskreno, jeste par?"

"Nismo"

"Dobro zašto ti onda smeta ta cura"

"Mateo kako ne kužiš, osjećam nešto prema njemu, i bila sam uvjerena da on osjeća isto prema meni"

"A da uzmete pauzu? Uzmi svoju sobu i malo razbistri glavu, dobro će ti doći"

"Vjeruj mi razmišljala sam"

"Probaj"

"Hoću, hvala ti, najbolji si brat" kažem i zagrlim ga, stvarno sam zahvalna što sam mu sestra.

Još smo pričali oko sat vremena i onda je svako išao u svoju sobu. Prije ulazka sam imala pripreme.

Uđem i sjednem na krevet
"Joško, slušaj me"

Makne pogled s mobitela i pogleda me
"Treba nam pauza, ja ću biti u svojoj sobi, mislim da je tako najbolje za oboje"

"Nika nemoj molim te, ne mogu tako"

"Ne možeš? A danas ti nije bio problem ha?"

"Tjerao sam ju ća, stvarno jesam"

"A zašto nisi išao s nama, vidio si da idemo"

"A kako da ju pustim, jel bi tebi bilo lijepo da te pusti netko samo tako"

"Tko je ona"

"Moja bivša"

blenula sam i samo rekla "aha", ustala sam se i pokupila svoje stvari, vukla sam kofer do recepcije i pitala za sobu. Onda sam opet vukla kofer do sobe 104, otvorila sam vrata i pustila kofer, bacila sam se na krevet.

Suze su same od sebe krenule, nisam ih htjela, stvarno nisam.

U suzama me prekinuo poziv. Javim se i čujem Dejana, drugog brata.

"Nikice, gdje si ti meni"

"Dejo.. u sobi sam"

"Ti to plačeš? U kojoj sobi, kaži da dođem"

"104" kažem a on samo uzvrati "Evo me odmah"

Nakon niti dvije minute, evo Dejana
"Što ti je ljepotice"

"Dejane.. posvađali smo se"

Sjeo je pored mene na krevet i zagrlio me
"Ma pusti ga, još ste mladi"

"Ali zavoljela sam ga"

"Nemoj plakat onda, ili ga voli ili ga pusti"

————-
morala sam ih posvadati, zao mi je 🤷‍♀️
uzivajte