To svjetsko prvenstvo - Josko Gvardiol 🔚

"Ti to mene..."

Par dana nakon

Vratili smo se u hotel, dečki su opet osvojili srebrno. Preponosna sam na svih.

Sutra letimo za Zagreb, onda idemo Joško i ja do Rijeke po moje stvari, a onda letimo za Njemačku. Naš zajednički život počinje, i jako se veselim.

Za 2 dana punim 20, moram priznati da sam uvijek sanjala od 20-ima, ali sad nakon svega što sam proživjela u 19-oj jednostavno želim zauvijek ostat u tim godinama.

"Slatkice, spavaš?" pita nakon što se vrati iz kupaonice u kratkim hlačama bez majce i mokre kose

"Skoro, čekala sam tebe" odgovorim, i sjednem na rub kreveta, on stoji iznad mene i briše kosu ručnikom

"Znam da sam lijep, al baš toliko da ne možeš skidat pogledat.." kaže, skužio me da buljim u njega. Pa kako i nebi, dečko je savršen, te njegove ruke, trbuh, leđa, o bože, on je savršenstvo prirode.

Došao je do mene, stao ispre mene i svojim prstom mi je podigao glavu kako bi gledala u njega, ostavio mi je poljubac na usnama, ali bilo bi dobro da je to bio samo jedan poljubac, iz jednog prešlo u strastveno ljubljene.

Ja sam ležala na njemu, i dalje smo se ljubili, dok ja nisam stala i podigla pogled na njega, gledali smo se ravno u oči, on se cijelo vrijeme kesio, a ja sam umirala od slatkoće.

"Ne mogu vjerovati da sam ja stvarno u vezi s najpoželjnijim hrvatom, osjećam se preponosno" kažem i ubijem tišinu

"Ja ne mogu vjerovati da imam tako predivnu i preljepu curu pored sebe, dok drugi samo maštaju, ja to sve imam" kaže

Ostavim jedan poljubac na njegovim usnama, ali ovog puta stvarno samo jedan, a onda legnem na njegova gola prsa

"Volim te ljepotice, jako" kaže i da mi poljubac na čelo

"I ja tebe volim jako puno Jole" odgovorim i zagrlim ga, on mi uzvrati i tako uronimo u san.

Jutro

Trenutno smo na pola puta do Zagreba, ipak smo odlučili prvo otić u Zagreb pozdravit Joškove roditelje i seke, a nakon otić u Rijeku pa u Njemačku.

"Pročitaj ovo" kaže mi Joško dok mi pruža svoj mobitel

"Mladi par Joško Gvardiol i njegova bolja polovica Nika Kovačić nerazdvojni, svugdje su skupa. Tako su jučer viđeni zajedno držeći se za ruke prije finalne utakmice Lige nacija. Mlada Nika Kovačić sutra puni 20 godina, što će li joj to partner Gvardiol pripremiti?"

"Hm, što će li joj to njezin partner pripremiti?"

"Što god ona želi, ali znam da njezin partner ima savršeni poklon"

"Ja znam da Nika ne može dočekati" kažem i naslonim svoju glavu na njegovo rame.

4 sata nakon i evo nas napokon kod Joškove obitelji.

"Ajme pa tko nam je to došao" kaže Joškova mama Sanja kad nam otvori vrata, u trenu su se svi okupili oko nas, taman je teta Sanja napravila ručak pa smo sjeli za stol i pričali o svemu, a najviše naravno, o Jošku i meni

"Nego šogorice, čujemo da ste ti i Joško nerazdvojivi" kaže Lorena

"E moja Lorena, sve ti mediji čuju, još malo će čut da sam trudna prije nas"

"Šta točno nam želiš reć ovime" ubaci se Franka

"Smirite se nitko još nije trudan" nadoda Joško

"Još? Znači ubrzo hoće ha mamlaže" dobaci Joškov tata Tihomir

"Opustite se, ako nam je suđeno prvo čemo se ženit, a onda će djeca" kaže Joško

"Hoćeš reć da nam nije suđeno?" upitam sarkastično i svi se počnu smijat

"Znaš ti da ja tebe volim i da ja znam da je nama suđeno, pričali smo neki dan o tome"

"Nika, svaka ti čast, promjenila si nam brata, mislim da je ovo prvi put da on nekoj djevojci kaže da ju voli i to još pred cijelom obitelji" kaže Franka

"Onda stvarno znaš da te voli" doda Lorena

"Znam ja da on mene voli" kažem a on mi da kratki poljubac u obraz

Još smo pričali par sati i onda smo krenuli za Rijeku, pokupili smo moje stvari i krenuli na aerodrom za Leipzig.

I evo nas sad u Leipzigu u 11 navečer ležimo u našem krevetu i pričamo o budućnosti

"Želim da imamo jedno djete, i da bude žensko, bit će prava tatina princeza. Mislim naravno nebi se ja bunio ni sa više djece al ovo mi je sad top 1" kaže

"Ja bi isto htjela curicu, ali znaš Joško, prvo bi voljela da postanem Gvardiol, a nakon neka dođe mala Gvardiol"

"Ne brini, ispunit ćemo sve želje" odgovori

Ja bacim oko na sat, i vidim da je otkucala ponoć

"Pogodi koliko je sati" kažem Jošku

"Ne trebam pogađati, sretan ti rođendan ljepotice moja" kaže dok me ljubi po cijelom licu

"Hvala ti Jole"

Odgovorim na još par poruka, poziva i storyia na Instagramu, u 00:10 me zvao Mateo na face time, javila sam se i vidjela sam da je u okruženju Isabel i Ivana, i svi su mi krenuli pjevat sretan rođendan. Bože preslatki su.

Nakon poziva s Mateom zvao me moj drugi brat, moj Bruno. Naravno i on je zvao na facetime, on je bio sam, bit će da njegovi spavaju. Joško i ja smo pričali do nekih 1:30 ujutro s Brunom a onda smo svi išli na spavanje.

Jutro

Probudim se u 10:30, pogledam okolo a Joška nema, tko zna di je otišo.

Ustanem se i odem do kupaone, obavim sve što trebam i odem do kuhinje, na kuhinji me čekala porukica

"Dobro jutro ljepotice, danas ujutro me nećeš vidjet, išao sam sa dečkima na neko snimanje. U 1 ja i ti idemo na ručak, pošaljim te lokaciju, imaš auto u garaži. Vidimo se, volim te slatkice ❤️"

Šta sad kemija, pomislim.

1 sat je, točno sad sam došla na lokaciju koju mi je Joško poslao. Rekao je da idemo na ručak, a ovo mi baš i ne izgleda kao neki restoran, ušla sam u salu, a u sali su bili Joško, Mateo, Bruno, Franka, Lorena, Borna Sosa, Jurki i Isabel.

Nisam mogla vjerovat da ih je sve skupio, došla sam ispred Joška i zagrlila sam ga. Samo nije mi bilo jasno zašto su svi ovdje

"Joško zašto si ih sve zvao?"

"Pa ovaj.." krenuo je nešto pričati, al da budem iskrena nisam previše ni obračala pažnju, zato što ovo šta je sad napravio, sledilo me cijelu.

On je kleknuo i izvadio kutijicu, moje oči su bile pune suza, on se jedva držao da i on ne zaplače.

Jedino što sam čula jest
"Nika, hoćeš li napokon postati Gvardiol?"

Ostala sam zaleđena, suze liju same od sebe, ekipa pored nas u iščekivanju da saznaju što ću reć, a ja samo

"T-ti to mene prosiš? I da, da naravno da ću postati Gvardiol!!" kažem, ekipa počne pljeskati a ja skočim Jošku u zagrljaj.

————
wow, šta se upravo desilo