"Bože,ovo se samo meni može desiti"!govorim sama sebi dok šetam gore dole po prostoriji provlačeći ruku kroz kosu nervozno.
"Ma bravo ja"!!!
"Pa ,ko još bude uhapšen radi kratke suknje"!
"Pustite me odmah"! derem se kroz vrata kao da će mi to pomoći.
Vrata se otvaraju i na vrata ulazi tip koji me i doveo ovdje. Malo je reći da je prelijep sa tim očima boje mora, čvrstom bradom i osmjehom zbog kojeg sam na minut zaboravila na sve oko sebe.
Sam pogled na njega oduzeo mi je moć govora.
"Smirite se gospodjice"!govori mrtav hladan sjedajući na stolicu, kao da me samo prije par sati nije odmjeravao pogledom.
Kritike i komentari uvijek dobrodošli...
A ako vam se svidja znate šta treba da radite..😃😃😃
