3,mjeseca kasnije
"Ako nešto trebaš javi mi ,odmah ću doći".
"Znam Una,dobro sam".slagala sam po ko zna koji put.
Bila sam sve samo ne dobro. Trudnoća je lijepo napredovala,nikad nisam ni pomišljala da je ne iznesem do kraja.
Ova beba će imati mene.
"Prekidam sad čujemo se".jedva sam čekala da završim razgovor.
Neka me tuga obuzela,dok sam ruke držala na svome stomaku.
Danima sam bila neraspoložena.Mislila sam o Arminu.
Nikad nije prošao ni jedan trenutak da nisam mislila o njemu.Njegova majica koja je ostala kod mene još uvijek je mirisala na njega.
Danima sam spavala grleći majicu,zamišljajući njega da je pored mene.Pravila sam se i pretvarala pred svima da sam dobro.
Ali istina je bila sasvim drugačija.
Bila sam slomljena od bola,a totalno luda od ljubavi prema njemu.
Vješto sam izbjegavala svaku priču o njemu. Na ulici sam se
skrivala i izbjegavala mjesta gdje bih ga mogla sresti.
Ma koliko patila mislila sam da sam donjela pravu odluku.
Nisam mu mogla dopustiti da bude uz mene ,a da na kraju ispadne da nije njegova beba.
Zato sam odlučila da beba bude samo moja.
Napolju je bio lijep dan ,pa sam se odlučila za kratku šetnju po parku.
Lutala sam bez ikakvog cilja sama sa svojim mislima u glavi,kad mi pažnju privuče muškarac koji je sjedio na klupi.
Sama moja reakcija tijela bila mi je čudna.
Stajao je sa nekom djevojkom veoma blizu,mlatarao rukama,izgledalo je kao da se nešto svadjaju.
Skinula sam sunčane naočale da bih bolje vidjela.
I onda kao da je neka viša sila umješala svoje prste pogledao je u mom pravcu.
Oči su nam se srele i ja sam udahnula vazduh kao da se borim za posljednji udah.
Instiktivno sam stavila ruke preko trbuha ,što je on popratio pogledom.
Stomak mi se još uvijek nije nazirao,ali kad obučem nešto uže od garderobe moglo se primjetiti.
Hvala Bogu danas nisam.
Armin je gledao u mene ,a ja sam počela da drhtim.
Suze su već počele da se nakupljaju u uglovima očiju,i ja sam se okrenula i počela da bježim.
Da bila sam kukavica.
Nisam imala snage da kao svaki normalni civilizovani čovjek pozdravimo
Ali ja sam izabrala drugi put da pobjegnem.
"Dajana,Dajana"! čula sam da me doziva.
Taxi je stajao i ja sam sjela jedva dišući.
"Vozite,molim vas"!
Auto je krenuo u posljednjem trenutku kad je on stigao do nas.
Odahnula sam.
"Bivši neki"?pita taksista.
Ja sam samo šutjela.Nisam bila raspoložena ni za kakav razgovor.
*****
Sat vremena kasnije malo sam se smirila.Hodala sam po stanu i skupljala mrvice dostojanstva.
Zvono na vratima me prekinulo i ja sam otvorila.
" Hej"!
Bože zašto ne tako lijep?pomislila sam.
Armin je stajao na mojim vratima dok sam ja zurila u njega.
Ja sam se osjećala neugodno,dok je on sa druge strane bio kao i uvijek samouvjeren i prelijep.
" Mogu li ući Dakice"?pita .
Taj glas učinio je da se sva naježim.
Potsjetio me na mnoge prljave stvari koje smo radili.
"Da,udji"! pustila sam ga da udje ,dok sam sama sebe pitala šta radi ovdje.Sjeo je na kauč na stranu na kojoj je uvijek sjedio,dok sam ja pazila da ostavim dovoljno prostora izmedju nas.
"Kako si Dakice"?
" To si došao da me pitaš"?
"Da pitaš kako sam"?
"Ne ,došao sam jer si pobjegla od mene"!
"Zašto"?
Ja sam šutila kao mutava.
Pomakne se bliže meni tako da sam njegov dah mogla osjetiti na licu. Udahnula sam ,zatvorila oči dok me njegov miris okruživao.
Otvorila sam oči i vidjela da me gleda intesivno. I kao po navici sama sebe iznenadivši spuštam usne na njegove.
Ukus tih usana vraća mi snagu ,dok moje tijelo me slušajući razum reaguje na njega kao i bezbroj puta do tada.
Njegove ruke se nadju u mojoj kosi ,dok produbljuje poljubac,a moje mrmljanje iz grla čak je i mene iznenadilo.
Odvaja se naglo od mene i govori:
"Zašto jednostavno izbjegavaš neizbježno"?
"Šta je to neizbježno"?
"Da ti pripadaš meni Dakice"!
"Samo meni"!
Nježno mi skloni kosu sa vrata i spusti poljubac. Tako blago da sam zadrhtala.
Nastavio je da me ljubi polako kao da želi svaki dio mog tijela da obilježi svojim poljubcima.
Ruke mu se nalaze na mojim kukovima,dok me približava sebi.
Lagano zavlači ruku pod majicu dok moje tijelo gori.
Spušta lagano prema mom stomaku,i prije nego sam se otrijeznila od strasti reče"
"Šta je ovo"?
Naglo me odmakne od sebe i bulji sad već u moj stomak.
Šok na licu jasno se ocrtavao.
"Trudna si"?
I tada me stvarnost lupila po glavi.
"Dajana"?
"Kad si mislila da mi kažeš"?
I prije nego sam uspjela da odgovorim,osjetila sam da mi je muka.
Sav sadržaj želudca sam izbacila ispred njega.
"Koja sam ja bruka"! govorila sam par minuta kasnije,dok sam se umivala a Armin stajao kraj mene.
"Dakice,to sam samo ja".
"Ne treba ti biti neugodno". rekao je nježno,a onda mu je lice poprimio ozbiljane crte.
"Kad si mislila da mi kažeš za bebu"?
"Nisam ni mislila".
"Molim"?
"Dajana,htjela ili ne moramo razgovarati,sad pogotovo".
Bio je ljut što više mogu reći bijesan.
"Odvojila bi me od djeteta"?
"Dijete nije tvoje".rekla sam.
Gledao me par sekundi kao da sam pala s marsa.
A onda sam nastavila dalje
"Prevarila sam te".
Šutio je i samo gledao u mene.
Meni su se ruke tresle a u očima nakupljale suze.
Povredjivala sam ga svjesno.
"Lažeš,a ja nemam pojma zbog čega,ali saznaću ".
I samo je ustao i otišao.
A ja sam ostala da nepomično sjedim na istom mjestu.
Ostala sam sa suzama u očima koje su se slijevale iz očiju kao potoci,a ja ih nisam ni pokušala da zaustavim.
