Naglo sam otvorila oči,i ugledala Armina kako mi sklanja kosu sa čela.
"Dušo,prošlo je".
"Ružno si sanjala".
Lice mi je bilo mokro od suza,a znala sam i zbog čega.
Sašin izraz lica lebdio mi je pred očima ,i imala sam nagon na povraćanje.
Armin me posmatrao šuteći i samo me snažno zagrlio.
Spustila sam usne na njegove i prepustila se dobro poznatom osjećaju.
"Reci da me želiš Dakice".
Još uvijek sam vodila rat sama sa sobom,nisam imala pojma zašto sam bila tako tvrdoglava.Dobro sam znala da ga želim i da bi njegovi dodiri mogli da izbrišu sve ono što me je boljelo.
A boljelo je mnogo više nego što sam mogla da podnesem.
" Neću te dotaknuti dok ne kažeš"!
Pa zar mu moje tijelo to ne govori? pomislila sam.
Ne znam zašto ali sam uporno ćutala.
Možda sam nesvjesno htjela da vidim gdje je granica njegovog strpljenja,ili me naprosto bilo strah .Strah da se ponovo prepustim,da ponovo budem povrijedjena.Gledao me par trenutaka i pustio iz zagrljaja.
"Kad kažeš da me želiš ,onda očekujem da mi se prepustiš "!
"Ja nisam on Dakice".
Bila sam iznenadjena kako me dobro poznavao,kako mi je čitao misli.
A u neku ruku znala sam da je bio jako dobar u svome poslu,pa zašto bi mu ja bila enigma ?
"Treba mi vremena Armine".
"Sve se dešava tako brzo,pa do juče nisi bio u mom životu".
"Znam ,dušo ali sad jesam i ne idem nigdje".Legao je na jastuke i povukao me prema sebi.
A ja sam kao i prije spustila glavu na njegove grudi ,dok me on mazio po glavi.
Tim nevinim gestom tjerao je duhove koji su me progonili.
I ja sam sklopila oči, i konačno se osjetila sigurnom.
****
Armin je bio na poslu a ja sam čistila stan.Da poslije par dana bila sam sama u sopstvenom stanu. Neke Sašine stvari još uvijek su bile tu par stinica i neke knjige.Ostalo vidim da je odnešeno ,i mogu reći da sam konačno odahnula.
Armin mi ništa nije spominjao ali znala sam da ga traži .
Ali Saša kao da je u zemlju propao,nigdje ga nije bilo.
Jedino oko čega sam se lomila jeste prijava koju sam podnjela .
Ma koliko da sam znala da je to ispravno u dubini duše sam se bojala.
Bojala sam se reakcije i svega šta bi iz toga moglo ispasti.
Neko je pozvonio na vrata ,i ja sam otvorila.
"Opet ne gledaš ko je Dakice".
"Šta smo se dogovorili"?
Spušta poljubac na moje usne ,a ja se topim od tog blagog dodira.
Nisam imala volje s njim da se raspravljam.
Zagrlila sam ga oko struka i ljubila kao da sutra ne postoji.
"Molim te "!
"Šta me moliš Dakice"?izgovara izmedju poljubaca dok mu ruke lagano klize po mom tijelu.
"Hajde reci dušo". namjerno me gurao da izgovorim.
Taj glas me raspametio.
"Vodi me u krevet". Uzima me u naručje i nosi prema spavaćoj sobi.
"Mislio sam da nikad nećeš reći".
Izvodio je čaroliju nad mojim tijelom,a ja sam se prepuštala dobro poznatom vrtlogu strasti.
" Jesi sigurna dušo?".
Znala sam zašto me ponovo pitao.Htio je da bude siguran poslije svega što sam proživjela sa Sašom.
Nikad nisam osjetila takvu požudu i strast.Ovo je vrijeme da se konačno opustim i zaboravim na sve ružno . Zagledala sam se u njegove oči koje su mi dale sigurnost.
"Ovo će biti duga noć "!rekao je dok je spuštao poljubce na moj vrat.
*****
"Una,znam ali Armin ne želi da idem nigdje bez njega".
"Ali mi smo tu a on neka dodje poslije"!
"Pa mi te branimo". na te riječi sam se nasmijala.
Zvale su me da izadjemo,nisam imala vremena za njih.
Bojala sam se da budem sama,a i Armin me čuvao dok ne nadje Sašu.
"Dobro ,dodjite po mene ,biću spremna"!
"Tako je cure idu u provod".Una se smijala.
""Hajde ,idem da se oblačim čekam vas".
Spuštam slušalicu i krećem da otvaram ormar.
Sat vremena kasnije pijuckale smo piće i pjevale neke nove hitove u trenutno popularnom klubu.
Armin je rekao da će navratiti poslije tako da sam svako malo pogled bacala prema vratima.
"Ti si gotova skroz"! govori mi Sara.
"Samo gledaš kad će doći".
Osmjeh mi je krasio lice na svaki pomen njegovog imena.
"Jesam,ja sam poludjela za njim još odavno".
"Idem malo na vazduh zagušljivo je ".
"Da idem s tobom"?pita Una.
"Ne ,ostani biću pred vratima bez brige".
Krenula sam probijajući se kroz gužvu žureći prema vratima.
Otvaram vrata i ne dižući glavu udaram u muška prsa.
"Vi ste Dajana"?
Podižem glavu i vidim nepoznatog muškaraca.
"Jesam".
"Armin vas čeka na parkingu tamo malo dalje"!
Ne rekavši ni hvala požurila sam tamo.
Mračno je bilo na parkingu nisam dobro vidjela gdje idem.
Odjednom sam osjetila dvije snažne ruke jednu preko mojih usta.
"Kurvo "!
Taj glas me prenerazio.
Nisam mogla da vrišim ali sam uporno pokušavala da ga ujedam po ruci.
"Pratio sam te ,znao sam gdje ideš".
Saša me vukao za kosu dok me uvlačio u auto.Suze su mi se slijevale niz lice i bezuspješno sam se otimala.
"Našao sam te glupačo jedna"!
Gurnuo me je na zadnje sjedište auta i zadnje što sam osjetila bio je udarac u glavu prije nego sam zatvorila oči, od crnila koje me lagano obavijalo.
