"Pa cure moje tako se sve to desilo"!prepričavala sam Sari i Uni doživljaj od sinoć dok su se one smijale ,tako da su oči većine ljudi bile okrenute prema nama.
"Jel te bar ono pretresao ,kao na filmu"? pita Una dok je mene oblilo crvenilo u licu.
"A kažeš zgodan jel"?
"Uh,ko sam vrag,odavno nisam osjetila onako nešto samo od pogleda na njega."govorim pijuckajući piće.
"Dajana,tip za šankom ne skida pogled sa tebe".govori mi Sara .
"Bože baš je zgodan"!dodaje i hladi lice rukom.
Iako nemam namjeru i nisam od onih žena koje se okreću i koketiraju neka čudna sila me vukla da se okrenem.
Ostala sam zatečena i bez riječi kad sam ga vidjela.
I kao da je sam pogled bio dovoljan ustaje i kreće prema nama.
Dlanovi su mi se počeli da znoje, neka nervoza mi se uvukla u tijelo,i kao da je primjetio ,samo je lagano podigao obrvu i nasmijao se.
"Moje dame". prilazi i pruža ruku curama,dok ja izbezumljena gledam u njega kao da je osmo svjetsko čudo.
"Armin Bašić".
"Dajana ,kako si"?
"Vi se znate"? pita Una.
"Da, imao sam čast da upoznam Dajanu".
"Ostala mi je dužna sastanak"! reče i ostade živ.
"Molim,kakav sastanak"? pitam glupavo
"Pa,znaš ja dodjem po tebe,pa piće,večera ",objašnjava sa osmjehom na licu.
"Ako neće ona ja hoću"!govori Una i na to smo se svi nasmijali.
"Pa znači sutra oko osam"?
Moje drugarice su gledale napeto sad u jedno pa u drugo,dok sam ja sam buljila u njega.
"Zar ti nemaš pametnijeg posla "?pitala sam. "Biram da budem ovdje i zavodim tebe"!
Una se nakašljala ,a ja sam ostala bez riječi.
"Gubiš vrijeme "!ustala sam i krenula a on je skočio za mnom.
"Ne sjećam se da sam te pozvala"!
Nasmijao se ,a moj se pogled spustio na te usne.
Uhvatila sam sebe kako razmišljam da ga ljubim.
Mahnula sam glavom ,da otjeram mislili koje su me spopadale.
Bože poludjela sam načisto.pomislila sam.
"Izadji sa mnom"!
Disanje mi se ubrzalo, dugo nisam bila s muškarcem.
"Armine"!
"Da,Dajana"?
Ovaj glas,znao je šta radi,ovaj muškarac znao je kako zavesti ženu.
Te oči koje su me gledale znale su kakav utisak ostavlja na mene,a ja sam vodila borbu sama sa sobom.
"Pa baš nisam tako lagana",da padnem na prvi osmjeh".
Ubrzala sam,i čula kako se glasno smije.
"Dajana,ja uvijek dobijem što želim"!
*****
Sjedim na terasi i pijem svoju kafu. Posmatram prolaznike koji ubrzano kreću svako opterećen svojim obavezama i mislima.
Zaista sam voljela kasno poslijepodne taj dio dana mi je omiljeni.Pjesma na radiju "Čuvam te "od Aleksandre Radović i jako lagano pjevušim.Kucanje na vratima prekida moje uživanje i lagano pjevajući idem prema vratima.
Prizor pred vratima me ostavio bez riječi i bila sam šokirana.
Armin stoji sa osmjehom na vratima i rukama punih vrećica hrane.
Miris mi je zaparao nosnice i tek tad sam shvatila da nisam ništa jela.
"Šta ti radiš ovdje"?
"Pa ti nećeš sastanak,pa evo sastanka tebi".
"Pa,ja ne odustajem tako lako"!govori sa osmjehom.
Noge su mi podrhtavale i nekoliko sam puta provukla kosu iza uha.
Da bila sam nervozna ko nikad u svom životu.
"Hrana se hladi,a ja sam gladan".
Sklonila sam se da prodje a ja sam i dalje stajala na istom mjestu.
"Zatvori vrata,i dodji ovamo".govori mi.
Hodao je po mom stanu otvarao kuhinjske ormariće ,i tako je djelovao prirodno kao da je godinama tu,a ne prvi put.
"Hajde,Dakice sjedi"!
Izmaknuo mi je stolicu i ja sam sjela bez i jedne izgovorene riječi
"Moram li pronaći način da te natjeram da pričaš sa mnom"?
"Imaš neki odredjeni plan "? pitala sam izmedju zalogaja.
"O,,, imam vjeruj mi "odgovara sa osmjehom na usnama,a meni je tijelo zadrhtalo.
Kroz glavu su mi prošle prljave misli nas dvoje pa mi je rumenilo oblilo obraze.
"Hm,crveniš se Dakice"!
"Obično za to žene imaju samo dva razloga".
"Bez obzira koji je trenutno,oba mi se svidjaju."govori dok me gleda u oči.
A ja se gubim što od pogleda na njega ,što od glasa.
"Koliko si dugo u policiji"?
"Pa,tata je bio isto policajac pa valjda je nasljedno".govori sa osmjehom na licu.
"To je nešto što volim,pogotovo kad uhapsim lijepu djevojku".
Nasmijala sam se i odmahnula glavom.
"Hm,misliš da si neodoljiv"?
"Dušo,ja to i jesam kad probaš vidjećeš". reče sa cerekom na usnama.
Odmahnula sam glavom kao da će mi to pomoći da ne mislim o ovome što je upravo rekao.
Vrijeme je prolazilo ,a ja sam već bila poprilično pripita,ili sam tražila izgovor za ono što sam uradila.Jednostavno sam se nagnula preko stola i poljubila ga.
U prvom momentu bio je zbunjen,iznenadjen, a sljedećeg trenutka već me ljubio tako silovito,gladno, da sam zaboravila čak i svoje ime.
Da znao je da se ljubi,znao je da ženu dovede samo poljubcem u stanje u koje sam upravo ja sada.
U stanje totalonog ludila i želje.
Želje za njim.
Da me bar nije tako privlačio.Ruke su mi se našle u njegovoj kosi i iskreno nemam pojma kako ali već sam mu sjedila u krilu.
I dok me želja gutala sve više i više naglo me odvojio od sebe.
U tom trenutku ne znam da li sam osjećala olakšanje ili žaljenje.
Gledali smo se par sekundi i onda sam ustala i stajala kraj njega.
"Samo ti dajem dovoljno prostora večeras Dakice"!
"I vjeruj mi ni malo mi nije lako"!
"Ali samo večeras"!poljubi me u obraz i izadje iz kuće.
