Svaki dan ja sam se sve više vezivala za Armina.Nisam htjela da razmišljam šta donosi sutra,jednostavno sam uživala u ovim zajedničkim trenutcima.Armin je bio savršen muškarac u svakom smislu te riječi.Ponekad me nerviralo njegovo razbacivanje majica preko stolica,čarape ispred kauča,ali sav moj bijes bi nestajao kada bi se nasmijao,a one oči boje mora kad bi me gledale.
Da ja sam svim srcem voljela njega.Provodili smo noći u vodjenju ljubavi.Zbog njega je moje srce treperilo,a od njegovog pogleda ja sam se naprosto topila.
"Hej ,Dakice"!
" Hmmm,mrmljam ali ne želim da otvorim oči.
Lagano spušta poljubac na moj obraz i na vrat,i kao po navici moje tijelo odmah se budi.
Reakcija ga je nasmijala.
"Zabavljaš se "?pitam okrenuta ledjima.
"Zabava upravo kreće"!govori dok ovija ruke oko mene i nastavlja sa dodirima.
"Samo mi javi kad kreće ludilo".
Cerek mu krasi usne.
"O,hoću ti si glavna atrakcija na zabavi"! šapće mi na uho dok polako skida moje gaćice.
Od njegovih dodira ja se polako gubim,i prepuštam dobro poznatom osjećaju,koji samo on može da izazove u meni.
Jer ja živim za ovaj trenutak, kad strast pobjedi razum.
Jer ne mogu više misliti ni na šta osim na to kako moja koža osjeća i pamti svaki njegov dodir.
Nekoliko trenutaka kasnije moja glava je naslonjena na njegovo rame,dok mi prsti kruže preko tetovaže na njegovom bicepsu.
To je mjesto gdje bih zauvijek ostala.
****
"Hej,vještice "!
"Ćao Una".
"Živa zdrava zadovoljena"?pita.
Osmijeh mi je od uha do uha .
" Ludačo".
"Samo mi je drago da si nasmijana Dajana".
"Znam".
" Evo ide mi šef ,može ručak"?
"Važi ,staro mjesto".
"Ljubim ćao". spuštam slušalicu.
Poslijepodne sam provela sa curama na ručku, i odavno se nisam više smijala .
Una je prepričavala doživljaj o sastanku s nekim tipom ,dok je demostrativno pokazivala prstom veličinu njegovog ponosa.
Plakale smo od smijeha.
"Bože koja si ti ludača"! hihotala sam se.
Zvuk sms me trgne.
"Dakice,dolaziš brzo"?
"Da upravo ćemo krenuti,za par minuta sam kod kuće".
Cijelo vrijeme se smješkam.
Naprosto volim ovaj osjećaj koji Armin izaziva u meni.
Osjećaj totalnog ludila za njim.
Ustajem da krenem i u jednom momentu me uhvati lagana vrtoglavica.
Naslonila sam se na Unu da ne bih pala.
"Šta ti je Dajana"?
" Nemam pojma nešto mi se za trenutak slošilo".
"Hmmm".
"Šta hmmm"?
" Možda treba da dobiješ dane"?
Na sam spomen toga vrtila sa kalendar u glavi,i onda sam shvatila da mi kasni skoro deset dana.
"Jebote"!
"Šta je "?
"Kasni mi skoro deset dana"?
"Pa ,idemo onda po test"!
"Ne,ne želim"!rekla sam plačnim glasom.
" Zašto Dajana"?
"Pa ako si trudna ,Armin će biti presrećan"!
Sad sam već jecala od suza.
"Zato što nisam sigurna da je Arminovo"!
Šok na njenom licu mi je dao do znanja da je konačno shvatila o čemu pričam.
"Čuj idemo prvo po test,pa ćemo onda misliti korak po korak".
Una me zagrlila i krenule smo prema apoteci.
U meni je cijelo vrijeme bila oluja,i po prvi put nisam znala šta da radim.
*****
"Još samo malo". govori mi Una dok obje gledamo na prozorčić na testu.
Jedna crtica se pojavila i ja sam odahnula.Uzimam štapić da ga bacim u kantu za smeće i ugledam još jednu samo dosta blijedju.
"Šta piše tačno na upustvu"?
Una mi čita još jednom a ja gledam i ne vjerujem.
Kao da od mog pogleda će se izbrisati crtice .
"Trudna si Dajana"!
"O, bože moj"!
I suze su krenule samo da padaju .
Sat vremena kasnije hodala sam po stanu ko luda.
"Dakice,došao sam"!
Sam njegov glas ponovo mi je izazvao suze u očima,ali ja sam bila čvrsta u svojoj odluci.
"Ovdje sam"!obrisala sam oči i krenula prema njemu.
Čvrsto sam ga zagrlila i udahnula miris njegovog parfema.
Držala sam se za njega tako čvrsto,kao da će mi to pomoći,
da me srce me boli,da mi se duša me dijeli na dva dijela.
Ali dobro sam znala da je ona davno ostala kod njega.
Moje srce i sve moje pripadalo je njemu.
"Hej,hej,šta ti je"?
"Sjedi,hoću nešto da ti kažem"! bila sam ozbiljna a ruke sam skupila čvrsto da ne primjeti koliko se tresu.
"Armine,ti si divan čovjek,svaka druga bi bila sretna da te ima".
"Zašto imam osjećaj da sad dolazi ono "ali".
Izbjegavala sam da ga pogledam u oči ,jer onda ne bih imala snage .
Srce me boljelo a grlo se steglo.
"Znaš,mislim da je najbolje da više nismo zajedno".
"Ne trebam ti ja kao teret koji nosiš".
"Šta pričaš to sad"?
"Samo znaš da nisam dobro da mi treba vremena da sve zaboravim,a to ne mogu pored tebe".
Gledao me kao da vidi duha .
"Tako je najbolje ".
"Ostavljaš me"?
"Ne volim te". rekla sam.
Podigao je jednu obrvu i nasmijao se,ali ovog puta nije bilo jamica.
Ovaj osmijeh je bio tqko hladan da mu nije došao ni do očiju.
"Kad samo pomislim da sam htio da te oženim".
Sa tim riječima je ustao i izašao iz stana.
Izašao iz mog života.A ja sam se slomila.
Nisam više mogla da zaustavim urlike koji su izlazili iz mene.
Plakala sam za čovjekom kojeg sam voljela više nego sebe.
Plakala sam što sam ostala sama.Plakala sam jer sam ga slagala.
Ali baš zato sam se sjetila jedne davne rečenice koju je neko izgovorio:"Ako nekog voliš,pusti ga da ide"!
"Ako ti se vrati zauvijek je tvoje"!
"A ako se ne vrati ,nikad i nije bilo tvoje "!
I zato sam ga pustila.
