"Vidi ga, strah od krvi"- krene da se smeje neko iz grupe dok se meni disanje ubrzava
Krenem da se vracam na tu scenu kada je tata umro i pocinje napad panike.
"Hej, hej, hej"- cujem neciji glas dok me jako steze
Ruka se nadje na mojim ledjima lagano se pomerajuci navise pa nanize, dok se druga nadje na mojim obrazima stezuci ih. A onda ispred sebe vidim Alice.
"Gledaj u mene. Udahni"- kaze i sama udahnuvsi- "Izdahni. Hajde ponavljaj zamnom"
Polako krenem da disem u istom ritmu kao i ona.
"Odlicno, sada samo tako nastavi. Idem samo da ti uzmem tablete"- krene da ustane ali je sprecmin
"Ne"- kazem naglo i moje disanje se malo ponovo ubrza
"U redu je tu sam. Nisam otisla nigde i ne planiram da idem nigde. Sedim sa tobom, smiri se ponovo vazi?"- gleda me ozbiljno
Klimnem glavom polako spreman da pratim ono sto ona kaze.
"Dobro je, samo nastavi tako"- kaze gledajuci me u oci
Nastavim da disem smirenije, a onda se navalim na njene grudi. Jednu ruku ponovo vrati na moja ledja, dok jednu uplete u moju kosu.
"Dobro je. Proslo je"- nastavi da sapuce
Opustim se u njenom zagljaju stezuci je jace.
"Daj mi njenogvu torbu"- kaze nekome
"Nemam tablete ovde, ostale su mi u kuci"- kazem joj ne pustajuci je
"Daj mi onda moju"- opet kaze toj osobi sa kojom prica
Negde iz svoje torbe uzme lekove i preda mi da ih popijem.
"Bolje?"
"Mhm. Hvala ti"
"Zasto nemas tablete sa sobom?"
"Jer si ti bila ovde. Izvini sto sam ti priredio ovo"
"Zasto se izvinjavas? Sve je u redu"- nasmeje se i povuce me ponovo da se naslonim na nju sto mi vise nego odgovara
"Da li si dobro?"- pridje nam nakon nekog vremena Chiharu
Podignem malo glavu
"Jesam"- pokusam da se nasmejem ali mi ne uspe
Previse sam umoran, ali su mi i njene reci do juce prosle glavom.
"Au"- viknem
"Sta ti je?"- pita Chiharu odmah zabrinuto
"Zasto si me ustinula? Ja ovde bolujem"- pogledam u Alice ljuto
"Znas sta mislela sam da si prestao sa ponasanjem arogantnog skota"- prostreli me pogledom
"O cemu pricas?"- spustim se na njene noge da bih mogao da je gledam u lice
"O tome kako se ponasas kao djubre. Lepo te je pitala da li si dobro"
"Odgovorio sam joj da jesam"- pobunim se
"Da li si ti to upravo pokusao da slazes mene?"- sada je vec i ljuta
"Znas da te nikad ne lazem"- kazem prevrcuci ocima
"Da. Upravo me lazes Akihiro"- kaze ozbiljno
"Mislim da bih trebala da odem"- kaze Chiharu ustajuci
"Ne. Ja mislim da trebas da mu opalis samar, jer ako ja to uradim bolece ga dva dana"- kaze joj Alice gledajuci u mene ozibljno
"Izvini joo dobro sam."- odgovorim sada iskreno
YOU ARE READING
Akihiro
RandomOdujstajemo lako, ali sta ako nasa dusa ne zeli da odustane od necega cak i nakon traume? Da li ste spremni da damo i poslednji atom snage da bi ostvarili nesto? Akihiro jeste, ali na koji nacin?