Sinful soul

Secrets (Part 1)

Vrati sam se kući iz škole, naravno preumoran kao i inače. Bacio sam torbu u ćošak i sjeo za stol u kuhinji spremajući se da večeram. Sestra je postavljala hranu na stol, '' Moram ti pokazati nešto kad večeramo '', '' Okej '' mislio sam da je neka glupost. 

'' Našla sam se sa advokatom od naših roditelja i dao mi je ovo'' u ruci je držala veliku žutu kovertu poprilično debelu '' i rekao da su mu roditelji rekli da nam to uruči u slučaju njihove smrti ''. '' Pa hajde da vidimo šta je to '' povikao sam. Polako smo otvorili kovertu i istresli sadržaj na stol. U koverti su se nalazile jos 3 male bijele koverte sa naglasenima našim imenima i jedna na kojoj piše >za oboje<, slika nekog djeteta i tri lančića na kojima je izgravirano naše prezime. '' Hajde da otvorimo ovu zajedničku '' pogledala me sestra. Uzeo sam kovertu i polako je otvarao. 

'' Zdavo, ukoliko čitate ovo mi smo sigurno već odavno mrtvi, nažalost. Prije svega nadamo se da ste zbrinuti i sigurni a mislimo da ste dovoljno pametni da se znate snaći. Ma šta da nam se desilo želimo da vi na ovom svijetu pokušate naći svoju sreću. Čitajući dalje pismo koje smo vam ostavili zgrozićete se na neke stvari, žao nam je što nismo našli priliku da vam to kažemo dok smo bili živi ali eto sada je kasno. Odakle da počnemo. Znate za onu kuću gdje su vam živjeli djed i baka u Koulemi? Vas djed je jos uvijek živ i živi u Rusiji, godinama pokušavamo da stupimo u kontakt s njim ali ne uspjevamo. Vas dvoje imate još jednog brata, zove se Džan i kada je imao 2 godine obolio je od teške bolesti za koju naši doktori nisu imali lijeka pa nas je vaš djed uvjerio kako bi bilo najbolje da ga on odvede u Rusiju i izlječi a potom se vrati ali od kako je otišao još nismo čuli ništa o njemu. Pokušavali smo doći do nekih informacija ali to je skoro nemoguće. Željeli smo da ovo znate. U pismu smo vam ostavili njegovu sliku i tri lančića sa vašim prezimenima, želimo da ako ga ikad pronađete njemu date treći lančić a vi nosite svoje i da se cijeli život sjećate ko ste zapravo. Godinama smo pokušavali da pronađemo vašeg brata ali nažalost nismo uspjeli i voljeli bi da to vi uspijete. Želimo da znate da vas puno volimo i uvijek smo, svaka naša kritika je bila za vaše dobro i znamo da smo vas odgojili u prave ličnosti sa čvrstim karakterom. Ne vjerujte nikom i pazite se. ps. ponesi dekicu i idemo. ''

Pogledao sam u sestru, već su joj se suze spuštale niz lice, privukao sam je desnom rukom i obgrlio. '' Meni ništa nije jasno '' rekao sam promuklim glasom i beljio u prazno. 

U pismu je još pisalo: 20. jul. 1990