Sinful soul

Summertime sadness

Neko je nastavio kucati ali sada tiše i slabije, kao da se umorio, od kucanja, od života, od svega. Otvorio sam vrata i iznenadio se. Lice joj je bilo preblijedelo a niz njega su se spuštale suze. Plava raščupana kosa stršila je svezana u repu dok je ona stojala u pidžami na mom pragu. Da Sara je u pitanju. Iako je bila sva potresena i u nemiru i dalje sam u njenim plavim očima vidio tu malu oazu za svoju dušu . Čim sam otvorio vrata prišla je i zagrlila me. Jecala je iz svega glasa. Čvrsto sam ju stisnuo i tiho šapnuo '' Šta je bilo ?''.A ona je nastavila plakati. Sestra joj je prišla i pitala da li je dobro, šta joj se desilo, a ona nije mogla doći do zraka da odgovori. '' J a vvviše nnemam mamu '' odjednom je izusutila. Odjednom su mi se oči napunile suzama, '' Ni ja '' mislio sam u sebi. Nastavila je ponavljati tu rečenicu, tu istu koja me je svaki put sve više boljela. Ne, morao sam biti jak, nisam sebi mogao dopustiti da zaplačem, sestra je utrčala u kuću, znam i zašto. Otela mi se jedna suza, dvije, mnogo. Stojali smo na ulazu u kuću zagrljeni i plakali. Činilo mi se kao da prolaze sati dok su moje ruke grlile cijeli jedan svijet. '' Izvini '' odmaknula je glavu da me pogleda u oči dok je to izgovarala. Pogledao sam ju . '' Znam šta se desilo tvojim roditeljima i nikako ti nisam smjela uraditi ono ''. Pogledao sam ju u čudu '' Kako?! ''. '' Znam ?'' Pitala je. '' Da?''. '' Neki dan sam te tražila na internetu pošto ovdje niko ništa ne zna o vama i izbacilo mi je članke o tvojim roditeljima pa sam sve povezala. Reci mi je l' još uvijek boli?'' Već smo sjedili na staroj ljuljački i gledali se očima punih suza. '' Da '' rekao sam i slegnuo ramenima.

-'' Zašto nisi nikom rekao?''

'' Eto, ne želim da me sažaljevaju, dosta mi je toga više ''.

-''Shvatam, i ja sam zato pauzirala godinu, doduše i zbog oca i brata. ''

'' Što zbog njih?''

-'' Maloprije su došli kući potpuno pijani i počeli uništavati namještaj. A ovo nije prvi put, zato sam i došla ovamo. Stvarno nisam znala gdje drugo da idem.''

'' Pa jesi li dobro? Da ti nisu naudili slučajno? Neka si došla..''

-'' Ma nisu, izvini što te zamaram sa ovim kad sigurno imaš i svojih prolema''.

Pričala je teško, sa uzdisajima, cijelo vrijeme sam posmatrao pokrete njenih usana i slušao slatke riječi. Ponekad bi tankim duguljastim prstima popravljala raščupanu kosu. Nisam mogao vjerovati da i cure poput nje mogu ovako izgledati.

-'' Sigurno misliš da izgledam strašno, iskreno ovo je moje pravo lice. Ona cura sa ful make-upom uopće nisam ja. Sve je to pretvaranje, jednostavno ne želim da ljudi znaju kako sam slaba, pregazili bi me odmah.

'' Mislim da si prelijepa i u potpunosti te razumijem'' rekao sam.

Sjedili smo još neko vrijeme pokriveni starom dekom i razmišljali, najviše smo šutjeli a čini mi se da smo se i tad razumjeli. Kao da smo bili u nekom drugom svemiru, sami. Imao sam potrebu da joj kažem sve od svog jadnog djetinjstva do gubitka svega meni dragog ali nisam htio da se prepadne i zauvijek ode. Trebala mi je, jako. Pitao sam se da li osjeća išta prema meni a kasnije sam doznao da je i ona to isto mislila. Dočekali smo zoru i bilo je vrijeme da se raziđemo. Zahvalila mi je na svemu i još jednom me čvrsto zagrlila. I ja sam nju. Najviše sam se bojao da je to zadnji put da je imam u svom zagrljaju, zato sam ju čvrsto stisnuo u sebi misleći '' Nikad te neću pustiti ''.