Ponedjeljak je i napokon nam stiže kamion sa namještajem iz stare kuće. Na svu sreću kiša je prestala padati pa nam nije predstavljala problem pri unošenju namještaja. Rano je prije podne i svi su izašli napolje izvršavajući svoje obaveze ili ako ništa uživati u danu bez kiše. Opet su mnoge oči uprte u nas ali smo se već polako naviknuli na to. Vjerovatno je cijelo susjedstvo zanimalo ko smo i odakle, ali smo radije odlučili da to ostane u prošlosti. Čak je i jedna susjeda zaustavila sestru kako bi ju ispitala ali joj sestra naravno nije olakšala posao pri širenju tračeva. Prošlo je već dvije sedmice odkako smo tu i polako smo se počeli priviknjavati a i škola je skoro počela. Nova škola, novi ljudi ko će to sve podnijeti. Došao je i vikend sestra napokon ne radi, odlučili smo posjetiti roditelje. Prvi put nakon nesreće. Teško je i sad ali eto.
Stajao sam izmedju hladni mezara preko kojih je obrasla trava i tiho učio jasin dok su se suze slijevale niz obraze. Hladna zemlja, hladni oni a mi? Iako je topla krv još kolala našim tijelima i mi smo bili hladni. Sestra je krajevima crnog šala koji joj je pokrivao kosu brisala suze i glasno uzdisala. Zatvorili smo kapiju na mezarju i vratili se našom novom domu.
Ponedjeljak je. Glasno zvono alarma označilo je kraj mom jedinom olakšanju od stvarnog života i natjeralo me da se dignem iz toplog kreveta. Napolju se izlijevalo more kiše pa sam odlučio umjesto busom ići autom u školu. Nespretno sam navlačio sam hlače, jaknu i uzimao torbu iz ćoška sobe. A da slušalice, njih nikako ne smijem zaboraviti. Došli smo do školskog dvorišta pozdravili se i nastavio sam dalje koračati prema ulazu u školu. Kretao sam se dugim školskim hodnikom dok su sa strane stojala djeca ispred vrata svog razreda čekajući da počne nastava. Svi su izgledali ne naspavano i umorno kao i ja shvatajući da su praznici završili i sada je vrijeme da se vrate proživljavati noćne more svakog tinejdžera. Pronašao sam svoj razred, na svu sreću nisu još svi ušli, definitivno nisam htio zadnji upasti da me svi pogledaju sa facom ' ko si ti i šta želiš od nas '. Na moju žalost činilo se da u razred ide jako puno djece koja će me vjerovatno svako iz svojih razloga živčirati. Sjeo sam u zadnju klupu do prozora.
'' Sjediš na mom mijestu! '' odjednom se pored mene našao neki dječak krupnije građe, hrapavog glasa i zaključujući po jednoj rečenici malog stepena inteligencije. '' Uredu, hvala na informaciji iako nisam pitao '' rekao sam mu ne podižući pogled. Gledao je neko vrijeme u mene i naposljetku sjeo u klupu ispred mene. '' Mislim da ovaj živi kod mene ''. Čuo sam u pozadini. Krajičkom oka sam spazio prelijepu djevojku duge plave kose i prelijepog lica kako se došaptava sa curom koja je sjedila s njom. I pritom su obe pogledale prema meni. Najteže će mi pasti što će me sada sve i jedan profesor smarati sa '' A ti si novi učenik? ''. Zvonilo je za početak prvog časa i dan je zvanično počeo.
ESTÁS LEYENDO
Sinful soul
FantasíaZbog smrti roditelja u saobraćajnoj nesreći i teškog života sa sestrom desit' će se neke stvari koje promijeniti život dječaku koji je do tada imao sve u životu i kojem se je život u samo nekoliko mjeseci potpuno promjenio. Upoznaje osobe koje se su...
