Za početak sam shvatio da imamo jako čudno susjedstvo. Kuća je bila dobra, stara i prašnjava ali dobra. Izgledala je jako lijepo, uz neke promjene možda bi nam to i mogao biti dom, ne onakakv na kakav smo navikli ali dobro. Činila se ogromna i pomalo zapuštena. Sve kuće u susjedstvu su bile skoro identične, bijele ograde, uredjivani travnjaci, velike trokatnice, tišina...
Vučući kofere iz auta do kuće nije bilo teško primjetiti pomijeranje zavijesa u susjeda koji su nas pozorno osmatrali, iskreno to me pomalo iritiralo. Predpostavljam već su započinjali trač patrije izmišljajući stvari o nama koje nisu istinite. Kuća je kao što smo i predpostavljali bila zapuštena, puna prašine koja se je hvatala po predmetima koji nisu bili pokriveni bijelim plahtama. Sve je bilo pomalo jezivo. '' Idemo ovo srediti '' povikala je sestra nekim veselim glasom kao da je odahnula što smo se preseljeli, uključila je radio u struju i pojačala muziku dok je brzo sklanjala plahte sa namještaja.
- '' Pa lijepo je ''
Potvrdo sam klimnuo glavom.
-'' Idem da si pronadjem sobu. ''
To mi je zvučalo pomalo smiješno jer je u kući bilo 10 soba a nas samo dvoje.
Hodao sam po škripavim stubama dok se zvuk izvijao po cijeloj kući. Zavirivao sam u sobe, jednu po jednu nadajući se da ću pronaći jednu koja će mi savršeno odgovarati.
Tri je sata ujutro, opet mi san ne dolazi na vrata. Opet iste slike ispred očiju, opet tiho svira ista glazba na mobitelu, opet isti osjećaj samoće. Moje najčešće pitanje posljednjih mjeseci je vjerovatno bilo ' Da li će ova bol ikad prestati? '. Teško je izgubiti nekoga. Ne, zapravo lako je izgubiti nekoga, teško ti je tek kad ga izgubiš. Osjećaš prazninu, kao da imaš ogronmu rupu u grudima i znaš da nikad više neće biti isto, znaš da niko više neće moći zatvoriti tu rupu, i znaš da si premalo cijenio to što si imao. Nepomično sam sjedio na krevetu, beljući u prazno kao što sam inače radio kada bi bio potpuno izgubljen. Psiholozi su mi govorili da tad pokušam zapisati kako se osjećam ali to je nemoguće. Tekst bi se vjerovatno sastojao od jedne jedine riječi ' samoća '. Nekako uvijek kada bi došao u to stanje prepouštao sam mu se, slušajući tužnu glazbu i prisjećajući se loših stvari.
YOU ARE READING
Sinful soul
FantasyZbog smrti roditelja u saobraćajnoj nesreći i teškog života sa sestrom desit' će se neke stvari koje promijeniti život dječaku koji je do tada imao sve u životu i kojem se je život u samo nekoliko mjeseci potpuno promjenio. Upoznaje osobe koje se su...
