Insanity Defense ≫ l.p. bosnian translation

Chapter 12.

29 Januar 2014

Dragi Liam,

Ne znam je li to mozda na neki nacin cudno ili potpuna slucajnost, ali sada je nesto drugacije u tvojim ocima.

Ponekad kada te pogledam, kao da gledam nekog drugog. Ne znam je li to zbog mene. Ili je to mozda do mene.

Mislim da djevojke nisu jedine koje imaju promjenu raspolozenja. To je jedna od stvari koje sam naucila o tebi danas.

Sve je bilo uredu kada smo razgovarali jutros, a onda odjednom, kao da si postao potpuni stranac.

Nadam se da si dobro, Liam. Znas da te volim.

Victoria.

..

26 Februar 2014

Ring! Ring!

Moj telefon je poceo zujati u mojoj torbi dok sam ulazila u svoj auto. U tom trenutku, spustila sam torbu na sjedise te sam tek tada odgovorila na poziv.

''Halo?''

''Dobra vecer gospodjice Rodriguez. Ovdje je policajac Brown.'' Rekao je poznati glas s druge strane linije.

''O, da! Dobra vecer. Imate li kakvih vijesti?'' Zeljno sam odgovorila.

''Imam lose vijesti za vas, ali nisam siguran kako cete to prihvatiti.''

Uzdahnula sam nerzvozno. ''Uredu je. Samo mi recite.''

''On je dijagnosticiran s teskim poremecajom disocijativnih indetiteta. Bit ce premjesten u azil u sjevnom Wolverhamptonu.''

''Oh moj Boze..'' Uzdahnula sam, osjecajuc i obrazac krivice u svom grlu. ''Kako se on nosi s tim?''

''Imao je jos jedan napad jutros. Ocigledno je pokusao ubosti jednog od policajca koji je pokusavao da pristustvuju s njim. A tu je jos jedna stvar.. gospodjice Rodriguez..''

''Koja?''

''Pronasli smo njegove otiske prstiju na nosu kojim je ubijen Austin Baker. Noz je pronadjen u najblizem smecu preko puta stana od gospodjice Sarahi Williams, gdje je pronadjen mrtav. Nije cak bio ni cist ili ociscen. Jos uvijek je bilo krvi od gospodica Bakera.''

Osjecala sam suze kako se krecu niz moj obraz dok je moje tijelo cijelo drhtalo. ''Znala sam.. da je morao biti on..''

''Jako mi je zao Gospodjice Rodriguez. Posjeta u azil je dopustena samo jednom sedmicno. Mozete ga posjetiti u bilo koje doba u ovoj sedmici, ali budite sigurni da povedete nekoga sa sobom.''

''Znam.'' Prormmljala sam. ''Ja.. moram ici, zao mi je.''

''Shvacam. Zelim vam ugodnu noc, gospodjice Rodriguez.''

Spustila sam slusalicu i bacila sam svoj telefon u strasnjem dijelu auta u frustraciji. Cijelo moje tijelo je se treslo i nisam imala pojma sta uciniti. Mozda je to bilo zato sto sam znala da ne mogu uciniti nista povodim ovoga da se rijesi, svejedno.

Naslonila sam glavu na volan i plakala sam. Nisam se htjela sada voziti. Nisam imala energije za to.

Odjednom, cula sam kucanje na prozoru. Skocila sam i pogledala sam gore, samo kako bih ugledala Jonaha kako stoji s zabrinutim izrazom na licu.

Otvorila sam prozor i prisilno sam stavila smijesak. ''Z-zdravo Jonah..''

''Hej.'' Odgovorio je tiho. ''Jesi li dobro? Htio sam uci u svoj autu, kada sam vidio da places. Nisi izgledala dobro, pa sam bio malo zabrinut. Ne govoris mnogo u zadnje vrijeme.''

Uzdahnula sam dok sam izlazila iz auta. Naslonila sam se nakon zatvaranja vrata za sobom. ''Ja sam samo.. ne mogu ti to objasniti..''

''Je li zbog tvog decka, Liama? Cuo sam o tome sta se dogodilo.'' Upitao je.

Klimnula sam glavom dok su suze i dalje se spustale.

''Zelis li vecerati sa mnom u mom stanu? Mozemo razgovarati o tome, ako zelis.'' Rekao je.

Koliko god sam znala da se Liamu nece svidjeti ovo kada sazna, bila sam mu duzna. Stvarno mi je potrebno netko za razgovor, posto su sada Nicole i Sarahi vani sa svojim novim momcima.

''Ako hoces mogu nas odvesti sa svojim autom, pa cu te poslije dovuci ovdje. Je li to uredu?'' Predlozio je.

Obrisala sam suze sa svog lica sa rukavima moje kosulje te sam klimnula. ''Uredu, hvala.''

Jonah se nasmijao te me je uzeo za ruku. ''Bez brige na sve, Vicky.''

..

hvala na 1000 pregleda na prici. :)

ostavite vote i komentar.