The Vampire Witch: New Age

Chapter 8

''Ja ću ga ubiti. Izliječim ga i ovo mi je glupo hvala?!'' bijesno sam prosiktala kroz zube gotovo bacivši svjetiljku u ekran televizora. Nisam mogla doći k sebi. Možda da sam ga pustila da umre, sve ovo se ne bi dogodilo. Vrijedi li uopće sažalijevati se, postavljati si razna pitanja i teorije i pitati se uporno što bi bilo kad bi se sve odvilo onako... ili ovako? Ili na neki drukčiji treći način.

''To ti je kada vjeruješ lovcima'', Minea mi je odbrusila na što sam gotovo eksplodirala.

''Ne vjerujem lovcima. Samo sam napravila mali dogovor s Fitzom'', povisila sam impulzivno ton glasa. Ono što mi je dodatno diglo živce je njen izgled. Izgledala je u potpunosti poput mene i gledajući odraz samog sebe kako te kritizira, e pa, digne te na neki potpuni drugi nivo ljutnje i samokritike.

''Napravila si dogovor? Znači da si mu vjerovala'', Minea je sklopila ruke.

''To nije istina!''

''E, pa, ne možeš se dogovoriti s nekim kome ne vjeruješ'', odvratila je i sjela kraj mene. Zaista hrabar potez. Krv mi je ključala dok sam slušala kako me kritiziraju na razne načine. Mislim da to nije bilo potrebno u tom trenutku. I sama sam osjećala poveću dozu krivnje, k vragu, čak sam i sanjala neku uvrnutu verziju same sebe kako si govorim iznova i iznova: ''Ti si kriva''.

''Alex očito može izvesti svakakva čuda'', tada mi se i mama obratila. Preokrenula sam očima toliko jako da se kunem da su me potom očne jabučice zaboljele.

''Šutite! Zar mislite da sam ovo željela?! Jedino što sam željela je izbaviti Dianu iz one mučionice jer je zbog mene tamo!'' izderala sam se na njih dvije poput nekog razmaženog derišta. Što žele od mene? Da vratim vrijeme? Kako?

''I sada si navukla lovce i vlade vjerojatno svake države na ovome svijetu na sve vampire, vještice i vukodlake. Bravo. Hoćeš pljesak?'' Minea se usiljeno nasmiješila imajući pritom svoj mali pametni govor.

''Nisam htjela'', branila sam se ne znam ni sama po koji već put ove večeri.

''Ali si to napravila'', mama je promumljala. Bože, bila sam tako bijesna. Pitanje je na koga, ali nije mi se ni dalo imati veliko razmišljanje o svom usranom životu i o tome kako uvijek nešto uprskam, slučajno ili ne. Nije mi bilo ni na kraju pameti da bi Fitz imao muda pojaviti se na BBC-u s ovakvim glupostima. Britko sam ustala navlačeći na sebe svoju sivu tanku vestu.

''Ne mislim ovo slušati. Idem!'' kratko sam im dala na znanje i odjurila iz prostorije prema hodniku gdje sam tražila svoj crni kaput. Naravno da su u međuvremenu počele protestirati i mama i Minea.

''Šta je s tobom? Sada ideš van? Što si si ti umislila, da možeš ići kada želiš i kamo želiš?! Imaš 16 godina, a ja sam tvoja mama, tvoj skrbnik i ja sam ta koja plaćam račune i tvoj život!'' imala je pravo, u svakom pogledu. Ali samo sam željela neki privremeni izlaz iz svega ovoga, možda šetnju, možda samo lunjati po gradu dok se ne smrznem što znači nikada. Zakopčala sam se do kraja i nabila tamnosivi beanie kapicu na glavu prije negoli sam izletjela iz kuće i dobro zalupila vratima. O Bože, mama će me ubiti! Možda me više nikada ni ne pusti u kuću. Sranje.

Sada kada sam shvatila kakvu sam glupost napravila, znala sam da se ne mogu odmah vratiti. Ispast ću glupa. A i to mi ponos ne dozvoljava. E, pa, neće ti ni majka dozvoliti da se vratiš poslije.

Mama je izašla van iz kuće pokrivajući nadlaktice dlanovima jer je vrijeme bilo nešto hladnije nego cijeli ovaj tjedan. ''Ovo ću ti pamtiti, znaš! Trebat ćeš ti mene! Čovjek ti nešto kaže, a ti se odmah uvrijediš!'', vikala je za mnom. Okrenula sam se na sekundu, dvije prema njoj, a zatim nestala iz ulice.

Lutala sam sama gradom. Hvala Bogu što sam ponijela mobitel za sobom. Poslala sam poruku Jennifer, ali nije ništa odgovarala. Čudno. Sjedila sam na klupici u parku gledajući sretne parove, sretne obitelji. Ili su barem tako izgledali. Nisu imali pojma o tome što se sve događa u svijetu. A i zašto bi i trebali znati sve? Ovako ne moraju misliti o svim tim užasnim stvarima koje se događaju u svijetu. Bila sam ljuta sama na sebe. Bila sam razočarana. Ne znam zašto. Možda jer uvijek očekujem bolje stvari? Možda.