The Vampire Witch: New Age

Chapter 22

Stajala sam tako u gužvi okružena stotinom vampira koji su sve vrijeme mrmljali nešto međusobno, raspravljali o luđačkom pohodu na Oymyakon u kojem se vjerojatno nalazio najopasniji logor po nas. Nalazili smo se u mračnoj i suhoj većoj sali koja je bila obložena tamnosivim metalom uzorka kakav se može pronaći u kontejnerima za robu. Nikada ranije nisam bila ovdje iako je ovo bio jedan veći dio dvorca tako da sam provodila vrijeme zurkajući oko sebe, koliko sam mogla uzimajući u obzir da su gotovo svi vampiri bili viši od mene. Čekali smo Harryja i dečke da napravimo neki racionalan plan i dogovor za put na jedno od najhladnijih mjesta na svijetu. Hladnoća nije bila neki ozbiljniji problem, Oymyakon je naseljeno mjesto u kojem se sve stvari odvijaju kao da je u pitanju -5 Celzijevih stupnjeva, a ne -50. Iz neke puke slučajnosti, Oymyakon je bilo mjesto gdje je magija prestajala funkcionirati. Iz kojeg razloga? Tko bi to znao? Ne mogu baš reći da sve vrvi od dobrovoljaca istraživača koji bi se voljeli pozabaviti tom interesantnom anomalijom.

Trznula sam se čuvši glasno otvaranje vrata te sam se popela na prste kako bih vidjela osobe koje su upravo ušle iako sam već dobro znala tko je u pitanju. Visoka figura odjevena u crno i ukroćene tamne kovrče su se isticale kako su se vampiri odmicali od puta kojim je hodao. Naposljetku je stizao i do moje strane, ali nisam zakoraknula unazad. Nisam se ni pomaknula. Samo nekoliko sekunda je bilo prošlo otkako sam ga vidjela na suprotnoj strane ove hladne prostorije, a već je stajao ispred mene nimalo iznenađen mojom brzopletom odlukom da se ne odmaknem od glavnog prolaza kao i svi ovdje nazočni. Njegov taman zelenkast pogled je prodorno dopirao do mog, kao da smo se međusobno takmičili tko će duže izdržati, tko će prije svratiti pogled. Umalo mi zasuzile oči kada sam shvatila da je odnos između nas trenutno bio hladniji od ove ružne sale i sve to zbog iracionalne ljubomore. Zamijetivši da privlačimo previše nepotrebne pažnje na sebe, ipak sam svratila pogled na stranca pokraj. Harry i Niall su tek tada nesmetano prošli.

„Nadam se da su svi pozvani ovdje, molim vas da shvatite ovu misiju veoma ozbiljno. Nakon nekoliko ljudskih provokacija, otimanja i ubijanja naših, odlučili smo poduzeti korak i napasti njihov logor u Oymyakonu i osloboditi sve zatočene vampire i vještice. Svi znate gdje je Oymyakon, zar ne?" Harry je započeo sigurno.

„Gdje je to?" netko je šapnuo.

„Rusija", Niall je odgovorio.

„Danas ćemo nabaviti lažne identifikacijske dokumente u slučaju da nas netko od ljudi uhvate, ali molio bih vas da se držite isključivo našeg plana kojim bi se trebalo izbjeći sve komplikacije", Harry je glasno i razgovijetno govorio. Osjećala sam se potpuno glupo i nepotrebno u njegovoj blizini. Očito ne trebam ništa reći, ja koja sam pokrenula inicijativu.

„Ako netko želi odustati, javite se sada jer ne želim imati nesložan tim ondje", nadodao je.

„Dakle, svi ste za?" Niall je upitao.

„Dobro. Svi ćete dobiti 2 litre krvi za koje bih vam preporučio da ih raspodijelite razumno, prisluškivače, sustav za komuniciranje, nešto oružja i pancirku. Složite se po grupama od pet i stanite u red", rekao je Niall.

Osvrnula sam se oko sebe kako bih pronašla Katherine i Jessicu u svojoj blizini. One su tiho razgovarale s Ericom, privlačnim i visokim nordijskim vampirom. Nesvjesno sam došla do njih i sklopljenih ruku ih pozdravila. „Hej", rekla sam. „Sve u redu, Alex?" Eric mi se obratio snažnim glasom. Kimnula sam glavom i progovorila: „Da, samo sam malo rastresena. Ovako, ne primamo nikoga više, jedno mjesto je za moju mamu, u redu? Želim da bude s nama, pod našom zaštitom."

„Dogovoreno. Gdje je ona uopće?" Katherine me upitala. Imala je dugačku valovitu kosu svezanu u visoki rep te je bila zabundana u neki deblji smeđi džemper.