The Vampire Witch: New Age

Chapter 13

Dan je brzo prolazio, a nova jutra su još brže dolazila. Jedino što me danas veselilo jest večer s Harryjem. Jennifer je i dalje bila u dubokom snu i izgledala je kao da se više nikada neće ni probuditi. Suze su mi navirale svaki put kad sam prolazila hodnikom kraj njene sobe otvorenih vrata. Vrata su bila uvijek otvorena da me podsjeti za što ću se boriti, da me ohrabri za borbu s lovcima. Trenutno je bilo mirno, ali bila sam svjesna da neće to tako zadugo. Nešto se ogromno sprema. Nešto gadno. Nešto što će mi promijeniti život i ne bih rekla da će to biti na bolje.

„Vrati se do 12", mama mi je poručila dok sam zbunjeno buljila u svoj otvoreni ormar pun svakakve odjeće. Ne znam što da odjenem. Gotovo me vidio u svakoj majici, svakoj košulji, bluzi i haljini, a stvarno bih se željela osjećati posebno i naravno, izgledati posebno i drukčije. Da se vidimo svaki dan, ne bih toliko cjepidlačila oko toga. Ali sada ga vidim, ako Bog da, jedanput do dva puta na tjedan i nisam imala druženje s njim već odavno.

„Ovo ti je lijepa haljina", mama je uspjela pronaći nešto u ormaru nagomilanom odjećom od koje barem polovicu ne nosim. Izvadila je plastičnu vješalicu na kojoj je visjela bež haljina, otvorenih leđa i duljine tek nekoliko centimetara iznad koljena. Nikada nisam vidjela tu haljinu, niti se sjećam da smo je ikada kupile.

„Ne razbijaj glavu. Moja je. U toj haljini sam izašla na prvu večeru s tvojim ocem. Možda ti se čini ružnom, ali samo sam ti željela dati barem neku opciju", bila sam zapanjena njenim riječima. Iskreno, ne mogu si ni zamisliti mamu u tako uskoj haljini. Nisam mogla vjerovati da je čuvala haljinu sve ove godine i da ju je stavila u moj ormar.

„Hvala ti mama", ganuto sam rekla i čvrsto je zagrlila. „Uvijek, Alex. Budi dobra, bez alkohola, bez gluposti, pamet u glavu", uhvatila me toplo za ramena i govorila mi upute kao i uvijek. Kimnula sam glavom kao znak da sam sve razumjela i da ću tako i postupiti. Dobro sam znala da ne namjeravam piti večeras, baš kao ni spavati s Harryjem. To se definitivno neće dogoditi uskoro.

Kao i uvijek prije nekog izlaska, obrijala sam noge, oprala kosu, sasvim standardardna procedura. S obzirom da mi je kosa prirodno ravna, možda tek pomalo valovita, odlučila sam je za večerašnju prigodu istaknuti u velikim loknama. Obula sam najudobnije crne štikle u kojima sam pretpostavljala da neću uganuti gležanj ili nešto slično i napunila svoju malu crnu torbicu raznim glupostima.

Nadam se da ne izgledam kao da sam se uređivala tri sata. Duboko sam uzdahnula i pošpricala se sto puta svojim najdražim parfemom i nestrpljivo čekala kraj vrata.Cupkala sam prstima po zidu skrivečki bacajući poglede kroz prozor. Ne znam zašto sam uvijek nervozna kada moram izaći van s nekim. Možda jer mi je ovo prvi službeni i pravi spoj s dečkom? Ta teorija čak i ima smisla.

Skoro mi je srce iskočilo van iz prsa kada sam čula zvuk crnog džipa kako staje. Mislim da sam i slučajno i neželjeno zacvilila čuvši teške i poznate korake kako se približavaju vratima. Još jednom sam se pogledala u velikom ogledalu u hodniku. Možda da još malo stavim parfema? Joj, samo da se Harry ne uguši kraj mene. Ipak sam se uspjela suzdržati od silnog parfemiranja same sebe i čekala da Harry pozvoni. Pozvonit će, zar ne?

Zvono se uskoro orilo kućom svirajući jednostavnu i svima poznatu melodiju od tek nekoliko tonova. Otvorila sam vrata i vidjela prekrasnog dečka kako mi se smiješka i čeka da nešto kažem ili da barem izađem, dok sam zapravo samo zaljubljeno zurila u njega i čudila se kako netko može biti tako savršen.

''Točno na vrijeme. Svaka ti čast'', rekla sam i navukla svoj tamnosivi kaputić. Ne bi se moglo reći da je bilo hladno, ali u svakom slučaju, bilo je dosta svježe vani. Izašla sam van i nisam se mogla ni snaći, već me uhvatio čvrsto za ruke. Dlanovi su mu bili tako topli i mekani da ih je bila milina osjećati na sebi.