The Vampire Witch: New Age

Chapter 9

Crvene mrlje su se širile podom i odbijale prestati sa svojim bezdušnim iscrpljivanjem cure koja je potpuno bespomoćno ležala na tom istom podu, a bila je ranjena kako bi zaštitila svoju vrstu, kako bi zaštitila mene. Čvrsto sam je držala i privila k sebi želeći je ušuškati kao malo dijete i dati joj do znanja da se slobodno može opustiti, da se ne mora boriti za život jer sam ja tu i znam kako ću je izvući iz ove agonije i boli, iz ove žestoke borbe čije su najveće šanse da završi tragično. Jennifer. Moja Jennifer. Nije savršena, ali tko jest? I da mi ponudite ljepšu, bolju, pametniju, odgovorniju prijateljicu, ja je ne želim. Želim samo Jennifer. Tresla sam se kao da stojim na najvećoj mećavi i oluji, a suze su se miješale s ranama. Još jednom sam vrisnula kako bih dozvala pomoć ne vidjevši da su moja majka i Minea već odavno kraj mene. Nisam se usudila izvući kolac iz njenog srca, sama pomisao da bi ju taj nepromišljeni i instinktivni potez mogao poslati u podzemlje me gotovo razbio na licu mjesta.

''Brzo je stavi na stol!'', Minea se zaderala i sama u panici, vjerojatno jer nikada nije spašavala vampira od smrti. Stvari su uvijek išle poprilično jednostavno; ukoliko želiš ubiti vampira, jedan šiljasti drveni kolac u srce i to je to. Nema druge nuspojave tog čina osim hladne i kratke smrti. Kako promijeniti nešto za što svi znaju da je nepromijenjivo? Poslušala sam Mineu i srušila svaku stvarčicu sa stola u radnoj sobi te polegla Jenniferino krhko tijelo.

''Ne vadite kolac ni pod slučajno, iskrvarit će!'', vikala sam. Suze kao da su mi pomagale da ne vidim užasne posljedice i rane koje je napravio jedan od Fitzovih prijatelja lovaca, ako ne i on sam osobno.

''Našle smo je na tlu par ulica pokraj ove prije deset minuta'', Katherine je jecala i srušila se na pod držeći se čvrsto za svoja koljena. Nikada je do sada nisam vidjela ovako slomljenu, ovako tužnu. Katherine je među nama bila osoba koju je teško slomiti. Ali vidjeti Jennifer u ovakvom stanju...tko bi rekao da ćemo to ikada vidjeti?

Minea je hitro vadila razne knjižurine što su mirovale na desecima policama kraj stola, listala prašnjave listove s nadom da će naći kako da odgodimo ono što je poprilično neodgodivo.

''Čekaj, provjeri je li živa!'', naredila mi je Minea. Od tolikog kaosa, nisam mogla ni racionalno razmišljati. Sve misli su mi bile pomiješane do te mjere da nisam znala zbrajati do deset.

''Kako da znam je li živa? Ona je vampir!'' glas mi je podrhtavao dok sam pažljivo spuštala glavu na njena prsa sa željom da ću osjetiti barem jedan otkucaj srca. Samo jedan. Samo jedan otkucaj srca mi je bio potreban da me vrati u staru mene, da mogu olabaviti svoje misli, da se nada, koja je ugasla prije samo nekoliko minuta, ponovno upali u meni.

''Nema pulsa, ne diše, ništa...'', razočarano sam odvratila sva u grču od plača.

''Ne možeš nas ostaviti, Jenn!'' Jessica ju je protresla za ramena i držala svoje oči čvrsto zatvorene kako više ne bi morala gledati sve te rane, svu tu krv i tu fatalnu ranu koja je presudila našoj Jenn.

''Postoji čarolija, ali će je ona vratiti na ono što je bila prije nego što je postala vampir'', Minea je ozbiljno progovorila prekidajući groznu tišinu.

''Može, što god, samo da je živa!'' uskliknula sam nervozno osjećajući zapetljanu loptu muke u trbuhu.

''Čekajte malo! Ona je bila invalid. Zar stvarno želiš da se vrati tome životu ponovno?'' Jessica nas je prekinula i progurala se između Minee i mene.

''Možemo je pretvoriti u vampira ponovno'', Minea se dosjetila.

''Da, ali ne odmah. Mora postojati neki drugi način?'' Okrenula se prema meni, viša kao i uvijek, te me blago prostrijelila pogledom. Vidjela sam svaku brigu, svaku bol, svako suosjećanje u njenim plavim suznim očima.