The Vampire Witch: New Age

Chapter 11 (prvi dio)

''Svašta sam očekivao od tebe, ali ovo je neki sasvim drugi nivo'', naježila mi se koža slušajući njegov bolestan smijeh. I mislila sam da ću dobiti ovakvu reakciju od njega. Bilo je sasvim očekivano, samo što sam se malčice nadala da će stvari ipak moći ići u nekom drugom smjeru.

''Drago mi je da sam te iznenadila'', pokušala sam zvučati hladno. Prošao je prstima kroz svoju tamnu kratku kosu i približio mi se do te mjere da sam osjetila njegovu kožu na svojoj.

''Hm, bi li stvarno stvarno voljela da se zajedno borimo, hm?'' prošaptao je gledajući me poput nekog plijena. Bolesnik. Svratila sam svoj pogled s njega u zid ispred mene i pokušavala ignorirati njegov.

''Pa baš i ne, ali je ovaj, nužno'', ravnodušno sam mu izrekla.

''Sve za dobrobit drugih. Uvijek si bila dobra djevojčica'', počeo je kružiti oko mene elegantnim hodom. Mrzila sam njegov miris. Miris bolesno skupog parfema od kojeg si postajao ovisan. Nisam željela postati ovisna o njegovom mirisu. Nisam željela imati ikakvog posla s njim, ali eto mene ovdje, pregovaram s njim, a mislila sam da će Adrian Max biti zadnja osoba od koje ću tražiti bilokakvu vrstu udruženja i prijateljstva, pa makar lažnog.

''Možda. Možda ne. Ako nisi shvatio, čekam tvoj odgovor'', sklopila sam ruke snažno se odupireći njegovom utjecaju.

''Želiš moj odgovor?'' tiho je upitao.

''Da'', glas mi je odjeknuo dvoranom.

''Koliko ga želiš?''

''K vragu, daj odgovori već jednom!'' polako sam već gubila živce. Naš razgovor traje puno dulje nego što sam očekivala. Htjela sam samo znati na čemu smo i zatim otići čim dalje od njega i ovog mjesta.

''Imam uvjet'', čim sam čula što je rekao, preokrenula sam očima.

''Koliko novca želiš?'' pogledala sam ga izravno u oči.

''Ne želim novac. Ne trebam ga'', ponovno se približavao k meni, ali ja sam se kao i uvijek udaljavala od njega.

''Pa meni se čini kao da ga trebaš da platiš račun za struju'', sarkastično sam prokomentirala.

''Da mi sada kažeš da ti kupim vilu, za par minuta bi bila u elitnoj ulici u jednoj od najskupljih kuća na svijetu'', ne razumijem što on želi tim svojim hvalisanjem postići. Ne zanima me novac. Ne zanimaju me nekretnine.

''Boli mene ona stvar za vilu. Ne trebam je. Ono što trebam je tvoj odgovor . Reci uvjet i daj da završim već jednom s ovime!'' Izderala sam se na njega, no činilo se da nije ni trepnuo, kao da ga uopće ne smeta moje deranje. Ne razumijem kako uvijek može biti tako miran. Tako hladan. Tako bezosjećajan. Doduše, izgledalo je kao da se još više opustio.

''Dolazit ćeš ovamo svaki dan'', istovremeno mi je odgovorio blago i oštro, kao da mi naređuje, ali na neki lijep način, na način za koji misli da će me pridobiti.

''Molim?'' Osjetila sam kako mi je smiješak pobjegao od nevjerice. Nakrivila sam glavu i pogledala mu izraz lica koji je ovaj puta bio zaista ozbiljan.

''To je moj uvjet'', oblizao je usne i odvratio.

''Da baš, ne seri. Što hoćeš?'' Strpljenja i vremena mi je nedostajalo sve više i više. Znala sam da mi je uvijek bilo teško boraviti kraj njega, kako se čini, danas sam oborila vlastiti rekord u dužini razgovora s Adrianom Maxom.

''Tebe'', sigurna sam kako mi je lice poprimilo gotovo bijelu boju kada sam shvatila da se on ne šali. Duboko sam uzdahnula i vratila se u takt iz kojeg me maloprije uspio izbaciti.

''Daj, moraš nešto željeti što je moguće ostvariti?'' sada je njemu izblijedio osmijeh s lica čuvši moje riječi.

''Hoćeš reći da bi s jednom plaćom svoje male mamice prije nabavila veliku svotu novca, nego besplatno dolazila k meni?'' zvučao je uvrijeđeno.