"Imam već spremnih 46-47 pjesama"-čisto da uhvati malo zraka, napravio je malu stanku, pa nastavio :"Želim da ih čuješ, mislim one koje su mi najdraže."-nasmijalo me ovo zadnje što je rekao, pa sam samo lagano umirujućim tonom nastavila :"I ja to želim. Bilo bi mi zadovoljstvo Zayn Malik."-zakolutao je očima i nasmijao se:"Oh shut up you.."-tad sam se ja počela ne zaustavljivo smijati, osjetila sam kako mi je glas počeo praviti velika podrhtavanja, to mi se nije svidjelo, jer sam jedino mrzila svoj osmjeh. Tako smo stajali ne pomično, a on je počeo oblačiti jaknu, kao da me ostavlja..osjetila sam veliko razočarenje, no samo sam šutila dok on nije progovorio:"Znači dogovoreno?"-"Što to?"-"Sutra te zovem, dolazim po tebe, a ti ideš ocijeniti moj rad."-malo sam promislila kako da mu se inatim, ali tad sam shvatila da je bolje ništa niti ne pokušavati, jer on sve okrene u svoju korist. Onako naslonjen šakama o stolicu sa zabrinutim izrazom lica me je pogledao, nakon moje šutnje:"Ja te zovem, svejedno."-nakon te rečenice, samo sam osjetila kako su vrata zaškripala na njegovu izlasku. Čudno, jako čudno je osjećati nečiji miris satima, nakon što ta osoba ode. Poželiš zauvijek osjetiti taj miris.
Bilo je jako rano jutro, a ja sam bila budna. Takva sam, kasno idem spavati, pa se mogu probuditi rano ujutro. Uglavnom, Belly mi je prelazio šapicama preko deke, tako da sam onako u preširokoj majici, koja je bila jedna od onih Zaynovih, izešla na balkon, zapalila cigaretu i razmišljala što bi ja bez ovog Londona, već sam polako i zavoljela kišu...volim ga. Kad god bi taknula rubove maice osjetila bi onu mekoću njegove kože, kao i ono jutro kad su mi se ruke nalazile na njegovim prsima. Prekini razmišljati o ne potrebnim stvarima u životu Anabella! nisam si to prestala govoriti. Danas je Valentinovo, moj najmrži dan u godini ikada! Ljudi po Londonu su svi imali bar neku sitnicu na sebi danas, a da je crvene boje. Tako da danas trebam izabrati nešto crveno da ne ispadne da sam sad neki Anti-valentinovski lik, iako jesam.Bilo je 8:00 mobitel mi je zazvonio, javila sam se malo čudno jer je bio nepoznat broj :"Halo?"-"Ja sam, baterija mi je crkla, pa te tek sad zovem."-"Tek sad? Zayn 8:00 je sati."-"Što još spavaš?"-"Ne, ali.."-prekinuo me u pola rečenice, pa brzo nastavio."Odlično za 20 minuta sam kod tebe."-prekinuo je vezu, a ja ljutitim glasom počela psovati po stanu. Nije mi bilo ni do čega prvenstveno jer je Valentinovo, to bi inače za mene značilo ležanje u stanu i prežderavanje čokoladom, pred tv-om, s Belly-em. Kosu koja je bila na sve strane, pogotovo kad osjeti vlagu, moja kosa se sva urica, pa sam ju samo rukom prebacila na lijevu stranu, maskara mi je ispadala iz ruku 5 puta, koji vrag? sjajilo je nestalo kao trag u beskraju, tako da sam uzela glupo labello, koje je bezbojno, kao i obično. Obukla sam crne taice, maicu koja mi je sezala do bedara, bila je smeđa, ne znam zašto su me vezali posebnu osjećaji za nju, crne marte, kao i uvijek, tamno-crveni kaput i šal. Kad sam začula kucanje na vratima, na brzinu sam stavila svoj parfem Incredible me. Čim sam otvorila vrata, zgrabio me za ruku, ponovno sav u crnom, čudno što ja nisam bila. Zgrabio me za ruku i krenuli smo oboje trčati, rekla sam si u bradu:"Koji vrag?"-on je samo šapnuo:"Već debelo kasnimo."-nastavili smo prelaziti duge stepenice, tad sam istrgnula svoju ruku iz njegove, jer me je to malo čak i uzašavalo. Za tren oka smo se našli u njegovom autu, sve je prošlo u šutnji,a tad smo bili ispred studia. Izešla sam van veoma oprezno prateći njegove korake. "Dođi."-pružio mi je ruku prije nego što smo ušli kroz ta vrata, pa sam ju primila, bila mu je jako hladna ruka. Ušli smo u neku veliku prostoriju, na sredini se nalazila mikseta, pa staklo, pa mikrofon..o bože. Ovo je raj. Nisam mogla prestati gledati tu savršenu prostoriju. Nisam niti slušala riječi i ljude oko sebe. Zayn me i dalje držao za ruku i nije puštao, vjerojatno ni on nije slušao riječi ljudi oko nas :"Kasniš Malik, opet."-bla bla bla, ja sam samo razgledala i imala taj glupavi osmjeh na licu. Tad sam osjetila kako mi je Zayn bio iza leđa, nagnuo mi se kod uha, naslonio svoju bradu blizu moje ključne kosti i tiho šapnuo:"I što misliš?"-naglo sam se okrenula prema njemu i u jednom trenu ga brzo i čvrsto zagrlila. Imala sam osjećaj da se malo iznenadio, ali ipak me je uhvatio oko struka s obje ruke. Tad sam osjetila kako se njegove ruke, predivno slažu uz moj struk. Nekako sam bila potpuna. Skroz potpuna, lijepo sam se osjećala, nekako me je usrećio, ni sama ne znam kako. Pokušao me je popraviti i uspio je. Stajala sam na vrhovima prstiju, njegova visina me iznenadila, a njegov zagrljaj...tako zaštićeno, moćno, sretno. Nikad me nitko nije tako zagrlio kao on. Napokon smo se neugodno, bar s moje strane, odvojili jedno od drugog. Izgovorila sam samo jednu riječ:"Savršeno."-tad je rastvorio skroz svoje tamno smeđe oči i rekao:"Drago mi je da ti se sviđa, ali imam još nešto za tebe."-samo mi je pogledom pokazao da ga pratim. On je otišao u sobu u kojoj se nalazio mikrofon, a ja sam bila na mikseti, njegovih par ljudi su mi rekli da tamo budem i da stavim slušalice, i jesam. Gledala sam ga kroz staklo...nasmijala sam se pri samoj pomisli da imam feeling da sam mu menadžer. Ostavila sam se svojih glupih primjedbi, osjećaja, tema i svu svoju pažnju sam posvetila Zaynu i njegovoj pjesmi koja je tek počela. Nisam bila sigurna kako se pjesma zove, jer jedina stvar u koju sam gledala je bio on. Samo on. Isuse kako savršeno pjeva. Skroz se uživio, dok sam ja pamtila i pratila svaki njgov pokret, svaki njegov visoki i niski ton. Samo sam blejila u njega. Imao je zatvorene oči tijekom cijele pjesme, stalno je rukama stiskao mikrofon, stalno su mu se prsti tresli, imala sam predosjećaj da će ga emocije toliko obuzeti da će početi plakati. Ali ne, bila sam u krivu, nije on počeo plakati, nego ja. Sranje, brzo brišem suze, nasmijem mu se. On nakon te 3 minute dođe k meni i reče. "I'll be ready. Mislio sam da će ti se ta svidjeti posebno."-pogledam ga direktno u oči:"I je."-pokazao mi je još cijeli prstor u kojem obrađuju pjesme i uživaju. Pokazivao mi je cijeli novi album, nazive svih novih pjesama. Sve nove stvari koje su mi se jako sviđale, prvenstveno jer pjeva baš ono što osjeća. Pratila sam ga pogledom, svaku njegovu radnju, sve ono što ga je teže zanimalo i slušala ga, slušala govor same njegove duše. Znala sam da ima povjerenja u mene čim mi sve ovo govori. "Trebam zapaliti."-pogledao me je, jer je taman završio s cijelim "trip throght the studio". Nasmijao se i rekao:"Idemo odavde. Već ćeš naučiti gdje se sve nalazi, pa dpći opljačkati me."-"Jadna šala."-"Znam, nisam dobar u šalama."-"U čemu si dobar onda?"-ovo je ispalo baš onako kako nisam namjeravala da ispadne. Pa sam samo pokrila usta objema rukama, a on je umirao od smijeha. Bili smo vani na hladnom zraku, on je umirao od smijeha i nastavio se smijati pola sata :"Vidiš da si gora od mene."-"Daj šuti."-"Znači neodoljiv sam ti. Opet."-"Samo sanjaj."-šetali smo napuštenim ulicama Londona, zapitala sam se kako je tako brzo pao mrak? Koliko sam ja sati uopće bila u tom studiu? Zadržala sam se jako dugo. Danas imam slobodan dan u slastičarnoj, dosta mi je više tog mjesta. Ne mrzim ga nego jednostavno sve je isto, svako jutro, svaki radni dan. "S koliko si počela?"-čudno sam ga pogledala, pa shvatila da govori o cigaretama:"14"-on se nasmije i reče:"Same thing with me.Why?"-sad ja naglo pogledam njega i rečem:"Pa rekla sam ti to odavno."-rastrese kosu i reče:"Ali ja hoću pravu istinu."-sjeli smo naklupu blizu rijeke Thames:"Sve je počelo još s majkom, ocem i tako. Uglavnom nikog nije ni bilo briga što sam pušila, znaš falilo mi je to, jer sam željela da me roditelji opominju da to nije u redeu, da ne valja. Toliko mi je sve to falilo, da sam bar imala normalnu obitelj poput tvoje."-odjednom je postao hladan to se osjetilo:"Nemoj to spominjati, a ni želiti."-"Zašto?"-"Nemojmo o tome, molim te."-"Što ti misliš o meni?"-"Odkud sad to?"-pitao me je nesigurno."Pa oduvijek sam se to pitala?!"-zakolutao je očima:"Pa da si ne normalna."-"Odlično."-"Ali na dobar način."-gledao je u daljinu."Jesmo li mi prijatelji?"-upitala sam ga sramežljivo:"Bit ćemo što god ti poželiš."-nasmijao se erotično, udarila sam ga šakom o rame, a on je nastavio provocirati:"Što imaš protiv tih stvari? To svi normalni ljudi rade."-posmijehivao se sve dok nisam rekla :"Ja nisam takva cura."-"Znam to."-poklonio mi je najljepši pogled u životu i u tom trenutku sam mogla samo izjaviti, ovo je dan u kojem sam zavoljela Zayna Malika.
Volim vas, ovaj dio je za Valentinovo i za posebne ljude koji čitaju moju priču. Odbrojavajte, jer sutra je još jedan običan dan. Uživajte sa svojim srećama, jer jedino su one vrijedene življenja, a mi usamljeni, bacimo se na čokoladu.
-Your Incredible
