Postajalo mi je hladno, a on je to shvatio i prekinuo tišinu u kojoj smo zapravo uživali oboje:"Idemo odavde."-povukao me je za ruku,a prolazili smo laganim koracima kroz mračni, široki park. Mogao si razabrati pogledom u toj tami sve svoje uzdisaje, koliko je bilo hladno. Kako su mi se ruke nalazile u džepovima, on je hodao tik do mene neustrašivo. Nije mu bilo hladno, to se moglo uočiti samo jednim pogledom na njegovu čvrstu čeljust. Pogledavala sam ga svakih 5 sekundi, a ne minuta koliko mi je bio zanimljiv. Tad sam začula njegov savršeni glas:"Jesi li bila stvarno sretna danas?"-"Zayn, bilo je fantastično."-odvratio mi je pogled i nasmijao se. Tad je i meni izmamio jedan osmjeh na usne. "Ništa od mog plana za večeras."-upitno sam ga pogledala, a on je nastavio:"It's Valentine's day."-zaokrenula sam očima jer mrzim taj dan. On se nasmijao i rekao:"Ali koliko ja znam, trenutno je 22 p.m. i mislim da još uvijek traje Valentinovo, idemo."-prilazili smo njegovom autu i ušli, a ja sam samo utonula u sjedalo i promeškoljila se, dok se njegova desna ruka nalazila na upravljaču, dok se lijeva odmarala na malom mjestu u blizini stakla. Radila sam puppy face, a on nije odustajao:"Nećeš me time pridobiti."-"Daj Zayn, umorna sam, spava mi se i.."-tad mi je došla poruka na mobitel od Kevina~Želim prazan stan ,večeras mi dolazi jedna posebna osoba. Sorry što sam te otpilio, ali ako me stvarno ujutro ne želiš vidjeti bez bokserica nećeš doći. Lov ya B-)~Poludila sam na to i samo ljutito uzdahnula i bacila mobitel negdje po autu. Svaki put mi to radi, uvijek krivi tajming. Nisam vjerovala da je toliko djetinjast, pa svako malo dovodi fufice. Počela me već cijela ta situacija lagano živcirati. Zayn je samo šutio, znači naučio je šutjeti kad shvati da nisam dobro. Odlično, sad mi jedino preostaje da s njim prenoćim. Ja bi radije u njegovom autu zaspala, nego išla u njegov stan. Samo sam se još više petljala u svoj skromni um. "Reci."-samo je lagano izgovorio."Ne znam gdje ću prespavati večeras, jer si je Kevin dao malo više maha."-pogledao je u mom pravcu, sad je doslovno gledao u curu koja je svoja koljena stiskala i držala rukama. "Bit ćeš samnom, ne brini."-vratio je pogled i svu svoju pažnju je vratio na cestu. Prije negoli smo došli blizu njegova stana, zamolio me je da stavim kapu i prekrijem lice od bliceva. Ovo nije bilo očekivano, dobro. Čudno sam gledala u tu kapu koju mi je pružio u ruke. Čim smo bili na početku ulice, nevjerojatno, već su primjetili da Zayn dolazi. Na brzinu sam iskočila iz automobila, kad mi je on otvorio, uhvatio me je za ruku i šapnuo mi:"Samo se drži mene."-primila sam mu ruku i krenula pognute glave za njim, nije me ispuštao. Koliko buke, kolika masa ljudi i svega i svačega. Napokon smo ušli u njegov stan. Dominirala je crna boja, to mi se svidjelo. Bilo je sve tako ne taknuto i uredno, bar je meni tako izgledalo. Uzeo mi je kaput:"Ravno ti je peć, zagrij se, ja ću ti donijeti toplu čokoladu."-nasmijem se malo na to i klimnem glavom kao znak potvrde. Vrlo brzo se vratio, dok sam ja pratila iskrice vatre u peći. Sjeo je do mene i upitao me:"Uvijek sam se pitao što si htjela postati kad odrasteš?-"A ne, ne neću ti o tom sad pričati."-ali on je navaljivao gore od bilokoga. Na kraju me nagovorio i rekla sam mu:"Profesionalna pjevačica."-"Stvarno?"-malo se lecnuo na taj odgovor i krenuo pjevati 'Uptown Funk'. Očekivala sam da će mu reakcija biti malo banalnija, ali on je to prihvatio sasvim normalno. Ja sam se smijala ko budala i nisam obraćala pažnju na ništa oko sebe, jednostavno kad sam s njim, zaboravim na svijet. Gledala sam ga kao da je centar mog svijeta, kao da je on moj cijeli svijet. Osjećaj je bio dobar, nitko mi dosada nije ostavljao takav utjecaj, dojam, kakogod... Zazvonio mu je mobitel, brzo ga je prihvatio u ruke, i rekao:"Yeah."-jako ne zainteresirano, kao da nije želio razgovarati s osobom s druge strane linije. Cijelim razgovorom odgovarao je s "Yes" "No" "Nothing"-shvatila sam da je izgubio volju za razgovor samnom čim je poklopio slušalicu. Trajala je mala pauza s nama nakon prekida veze s mobitelom, pa sam ga ipak odlučila pitati:"Everything fine?"-pogledao je u mene s dosadnim izrazom lica, te još gore odgovorio:"Nothing cool to talk about it."-samo sam osjetila kako je ljut i hladan postao, tako da sam i ja postala ljuta i ne zainteresirana. Ustala sam se, ugledala balkon nekih 5 metara udaljen od mene, otišla i zapalila cigaretu. Popela sam se na ogradu i sjedila tako na njoj, osjetila sam lagani povjetarac koji me činio još depresivnijom. "Mogli bi me ljudi optužiti za ubojstvo iz nehaja. Makni se s te ograde."-no ja nikog ne slušam i nije me bilo briga za njegovu priču, jer ja jednostavno ne želim pričati s ljudima koji me svo ovo vrijeme zavlače i prave se da su dobri samnom. Svaki put to napravi,malo smo dobri, pa je odjednom mrtav-hladan prema meni. Odlučila sam mu ne odgovarati na pitanja i riječi. Šutili smo i jedno i drugo, nismo nikako pričali, sve dok mi nije prišao s leđa i stavio mi na ramena svoju crnu trenirku. Nasmijao se kad mi je pomicao kosu s vrata i kad mi je stavio kapuljaču na glavu, a ja sam samo provukla ruke kroz meni preduge rukave. Smijao se kad je shvatio da mi je sve njegovo predugo. "Izgledaš tako sitno."-ne znam što mu je to trebalo značiti, pa sam samo zapalila i drugu, a on je samo ponovio moju radnju. "Znaš, nekad znam ostajati budan do jutra ovdje."-"Što radiš cijelu noć?"-"Razmišljam, pušim, gledam kako je moćan London u 4 a.m. nikog nema na ulicama, vlada tolika tišina."-zagledala sam mu se u oči i ostala zadivljena. No onda sam se sjetila njegove hladnoće, pa sam ga ponovno ignorirala. On je to shvatio i rekao mi :"Nećeš nikada izvući deblji kraj."-prostrijelila sam ga pogledom i samo zaobišla u širokom luku, no tad sam se našla u golemom hodniku i shvatila da nemam pojma gdje idem, jer želim u sobu, a ispred mene se nalazi 100 prolaza, kao labirint, pa sam se prisilila na to :"Gdje je soba?"-čula sam da je nešto izmrmljao i rekao:"Upstairs, first on left."-samo sam se uspela brzo gore i ušla u presavršenu prostoriju, prvo što sam vidjela kad sam upalila svjetlo jest veliki grafit na desnom zidu, dok je zid naprijed bio crne boje, ostali su bili za nijansu svijetliji i na njima su bile slike, njegove obitelji, prijatelja iz osnovne i naravno ima policu na kojoj se nalaze ploče, albumi, a polica ispod je bila puna knjiga...razgledavala sam i bila prisiljena uzeti u svoje ruke knjigu Harry Potter, koliko ju dugo nisam vidjela, nasmijala sam se i sjela na krevet, listajući ju i dalje smješkom na usnama. Nakon par minuta, vratila sam ju na mjesto i počela prelaziti rukama preko grafita, možda to kod njega nije dozvoljeno, ali osjećaj je moćan, bar dok me ne vidi. No zaboravila sam nešto, on je uvijek tu. Uvijek me vidi. Pogled mi se urezao na njegov lik naslonjen na okvir vrata sobe:"Kako ti se sviđa?"-ja sam se nasmijala i rekla:"Moja majka, nikad mi nije dozvoljavala da napravim grafit ili nešto nacrtam na zid. Mrzila je to, to joj je bila najveća noćna mora kod mene. Mrzila je to što sam svaki dan dobivala nove ideje."-"Možeš."-"Što?"-"Ja ti dozvoljavam, ako trebaš pomoć, ovdje sam."-"Ti si ozbiljan?"-"Hoćeš ili ne?"-"Ali gdje?"-"Ovdje."-pokazao mi je prstom najedan jedini zid u sobi koji je bio potpuno prazan. Bila sam toliko uzbuđena, da sam mu odmah rekla:"Ujutro idem po boje."-"Ima ih dosta kod mene."-"Ne želim stalno tvoje stvari uzimati."-"Mislim da ćeš bar morati obući moju maicu za spavanje."-nasmijao se i donio mi svoju crnu maicu na ruke. Nasmijala sam se i krenula u kupaonicu, kad sam na brzinu navukla onu crnu maicu, izešla sam i ugledala njega, pokriven plahtom, ali raskriven čitavi torzo, nasmijala sam se sebi u bradu, na brzinu sam ušla u krevet, pokrila se i okrenula mu leđa,a on počeo priču u mraku:"Znaš ovo nam je 3. put da smo skupa u krevetu."-udahnuo je, pa nastavio:"A ja i dalje mislim da se sramiš kad si samnom."-okrenula sam se prema njemu i rekla:"Zašto?"-a kad sam se okrenula, bili smo užasno blizu i mislim da sam se zacrvenila."Evo zato što je ovo vjerojatno prvi put u ta tri puta da si se okrenula prema meni, uvijek mi okreneš leđa."-"Daj ne dramatiziraj."-"Mrzim to što se sramiš. Nemaš se čega sramiti, lijepa si, zgodna si, svaki lik te odmjera kad si u klubu ili u društvu. Uvijek si svima broj jedan, a sramiš se."-"Molim te prekini. Ovaj razgovor ne vodi nikamo."-"Ne. Moraš mi odgovoriti zašto si takva?"-opet sam mu okrenula leđa, a on me je uhvatio za podlaktice i ovaj put se nadvio nadamnom, malo me je strašio. Stvarno sam se bojala ovakvog Zayna, koji pokazuje svoju stranu u kojoj je zvijer. "Makni se."-rekla sam to stisnutih zubi, a on je nastavio s pričom:"Čega se bojiš? Mene? S koliko si njih bila?"-ovaj put sam ga htjela ubiti, on nije normalan, tko zna što misli o meni cijelo ovo vrijeme. Preteško ga je maknuti, jak je. Derao mi se u lice :"Čega se bojiš?"-"Ničega, makni se."-"Pitam se zašto si došla onu noć u ulicu. Nisi sigurno došla samo radi Smitha, tražiš mušterije."-tad sam, ne znam ni sama više kako, ali udarila sam ga po sred lica, tako jako da mu se crvenio cijeli lijevi obraz. Maknuo se s mene, a ja sam samo uletjela u kupaonicu, nisam se niti zaključavala, samo sam brzo preko njegove maice obukla onu njegovu crnu trenirku gornji dio i svoje hlače, uzela svoj mobitel i izletjela iz kupaonice, a on je stajao na vratima od stana."Dobro, smirimo se."-"Reci to svojoj materi."-odgurnila sam ga s vrata i izešla iz stana kao neka budala. Derao se zamnom:"Ne možeš sama u 00:30 hodati Londonom."-"Odjebi."-ovog puta sam se osjećala kao obični idiot, naivna budala. Ne znamšto sam očekivala od njega? Ljubaznost? Normalno ponašanje? Gadi mi se, više se nećemo viđati, u to sam sigurna 100%. Nekih 25 minuta sam hodala do stana, na brzinu sam ušla u stan, otključala i samo ne gledajući je li Kevin ili netko unutra, bacila se na fotelju u dnevnoj i plakala kao zadnji naivac. Tad sam ugledala Kevina iznad sebe, samog, obučenog i u ruci sa Stockom. Odvratio mi je neki iskrivljeni osmjeh. Bilo je očito da je i on sjeban koliko i ja. Samo je legnuo kraj mene i prebacio lijevu ruku iza mojih leđa, pili smo svako po guc iz te boce. "Nemoj se rastuživati. Ako je on onaj pravi, vratit će se brzo jer ne zna što je izgubio."-"A što to Kevine? Što je to on izgubio?Nikad me nije ni imao."-"Gluplje razmišljaš od mene ponekad, znaš?"-"Reci mi."-"Bilo je očito da te voli. Gledaj Anna, taj lik odkad ga ja znam, nikad nije bio s curom toliko dugo.."-upala sam mu u riječ:"Ja mu nisam cura."-"Prekini lagati i slušaj. On je teži ženskaroš i ne želim da budeš s njim, to je istina, uvijek ćeš dobiti iskrenost od mene. Nemoj razbijati svoju glavu time, slušaj me, ako on ode, imaš mene, razumiješ?"-samo sam naslonila svoju glavu na njegovo rame i rekla mu:"A ja želim da znaš, kad bilo tko ode, ja sam tu."-poljubio me je u čelo i podignuo sa stolića neku knjigu, a ja sam ga začuđeno gledala, on je krenuo s pričom:"Ovo je za tebe, vidio sam je u knjižari i pomislio da je naša."-i dalje je pričao,a ja ga nisam obadivala samo sam je brzo uzela u ruke. Pročitala sam naslov "If you feel too much- Jamie Tworkowski"-nekako sam se naježila i odmah ju otvorila i rekla mu:"Odsad ju čitamo skupa svaku večer."-nasmijao se i zagrlio me, otvorila sam prvu koricu i kako imam naviku mirisati knjige, on se nasmije, a ja krenem sa čitanjem.
"If you feel too much, there's still a place for you here. If you feel too much, don't go. It this world is too painful, stop and rest. It's okay to stop and rest. If you need a break, it's okay to say you need a break.
This life –it's not a contest, not a race, not a performance, not a thing that you win. It's okay to slow down. You are here for more than grades, more than a job, more than a promotion, more than keeping up, more than getting by.This life is not about status or opinion or appearance. You don't have to fake it. You do not have to fake it. Other people feel this way too. If your heart is broken, it's okay to say your heart is broken. If you feel stuck, it's okay to say you feel stuck. If you can't let go, it's okay to say you can't let go.You are not alone in these places. Other people feel how you feel. You are more than just your pain. You are more than wounds, more than drugs, more than death and silence.There is still some time to be surprised. There is still some time to ask for help. There is still some time to start again. There is still some time for love to find you. It's not too late. You're not alone. It's okay –whatever you need and however long it takes- its okay. It's okay. If you feel too much, there's still a place for you here. If you feel too much, don't go. There is still some time.We're all in this together. It's okay to be honest. It's okay to ask for help. It's okay to say you're stuck, or that you're haunted or that you can't begin to let go. We can all relate to those things. Screw the stigma that says otherwise. Break the silence and break the cycle, for you are more than just your pain. You are not alone. And people need other people."
-Your Incredible
