History is Perfect Infinity

Part 11

---Retrospekcija---

Od onog dana se nista nije promjenilo u mom zivotu osim sto sam sve bolja i bolje u poslu. Uvijek sam sebi postavljala ciljeve koje moram ostavarit. U svojoj sam trgovini i posto nikog nema malo crtam za novu kolekciju. Stvarno mi je nekad tesko sve stic. Imam skrojit sve te kreacije, pa uciti i onda jos ispiti. Al sve stignem jer stvarno volim sto radim. Uzivam u toj svojoj maloj trgovini u kojoj sve svoje ideje mogu ostvarit. Udubim se u svoje radove i pocnen zamisljat nekoliko ideja.

Harry me prati od prekjucer na svakom koraku. Neznam kako mu to uspijeva al neka mu je. Samk cekam dan kad cu ga zeznit i uhvatit ga. Namjestit cu mu da misli da me prati i zapravo cu ja njega pratit i tako zaskocit. Kako to mislim izvesti moram jos pomnije smislit.

"Dobar dan!" trgnem se jer je prekinio moj tijek misli.

Dignem glavu a ispred sebe vidim Harrya. Sta on radi ovdje i kako je uopce saznao da imam trgovinu.

Mogu se okladit da profesorica ima prste u ovome. Ona mi je kao majka na faksu i sve zna o meni sto je i na neki nacin normalno jer bi ponekad vise provela s njom vremena nego s vlastitom majkom. Ponekad bi znala cijeli dan ostat na faksu i doci jako kasno doma tako da nebi majku vidjela cijeli dan. Tesko mi je to padalo jer sam imala osjecaj kao da je gubim i to je bilo tesko razdoblje. To je kao ona uzrecica Tako blizu a tako daleko. Onda bi svo to neprovedeno vrijeme skupa nadoknadile za vikend.

"Dobar dan." dignem se s stolice i nasmijem mu se

Nasmije se zavodnicki kao da zna sto mi se sad mota po glavi.

"Kako si?" pita me dok razgledava majce, kosulje i sakoe za muskarce.

"Dobro sam. Ti?" cisto iz pristojnosti pitam jer nit sama neznsm sto bi sa sobom.

"Super sam." izvadi jedan sako s bijelog zeljeznog stendera.

"Mogu ovo probat?" pokaze na sako

"Naravno." cudim se njegovom blesavom pitanju

Obuce crni sako koji ima malo cudnije kopcanje nego ostali. U svijim kreacijama volim biti drugacija od srugih. Umijesto gumbova ima patent koji ide u koso, svidjelo se to nekom ili ne. Nikad nisam brinila sto ce mi netko reci o mojim kreacijama. Ako im se ne svida ne moraju uci u trgovinu. Mislim da je kljuc uspjesnosti biti drugaciji od drugih jer se po tome istices i po tome ce te ljudi primjetiti i bit ces zapamcen.

Dobro mu stoji a cini mi se da je i on zadovoljan.

"Jesu ovo tvoje fotografije?" pokaze rukama

"Da jesu." ponosno al ne bahato odgovorim

"Stvarno su lijepe." prokomentira.

"Hvala ti."

"Kupit cu sako." skine ga sa sebe i da mi ga.

"Hvala ti, al imam jedno pitanje za tebe." naslonim se na svoj stol i prekrizim ruke

"Reci." prode rukama kroz kosu i jedan dio kose baci na strane te me pogleda.

Zasto cijelo vrijeme namijesta kosu kad mu i ovako i onako uvijek lijepo stoji. To sam primjetila i na snimanju.

"Bit cu izravna i iskrena." opomenem ga jer mi nije namjera nicije osjecaje povrijedit.

"Nema problema." kaziprst stavi na usnice i prelazi po usnama i bradi.

"Zasto si dosao u moju trgovinu i kako si uopce saznao da je imam. Z.." zastanem jer pocne vadit novcanik iz dzepa i uopce me ne slusa sto me zivcira.

Kad pricam s ljudima volim da me gledaju u oci i slusaju a ne da kao govorim zidu. Digne pogled kad shvati da sam prestala pricat.

"Prestani sa svim radnjama i izvoli me slusaj inace izlazi van." pokazem mu prstom na vrata.

Malo uozbilji pogled na mojim pomalo ostrim rijecima.

"Zasto si probao moj sako i zasto ga zelis kupit. Zasto me potajno pratis od prekjucer, jer ako mislis da nisam primjetila varas se." dignem obrvu i naglo se nasmijem.

Digne obrve jer je iznenden mojim "govorom" od maloprije.

Nista ne rece jer vjerojatno nije ocekivao da cu ga ovo pitat. Vjerojatno je ocekivao da cu cijela protrnit i smijeskat se. Uvijek sam se drzala toga da se nikad ne smijes poniziti zbog momka. Znam dosta cura koje su se posvadale s majkom ili prijateljicama zbog decka. Istina i Bog da nemam prijateljica ali s majkom se nikad ne bih posvadala zbog decka. Takoder nikad nebi bila s deckom ako se majka ne slaze s tim. Znam da ovo zvuci sve pre suludo al tako je. I na kraju krajeva da je onaj pravi i Mum bi se svidio tako da.

Jos uvijek nista ne rece nego mi se priblizi i nasloni ruke na stol. Jako mi je blizu cijelim tijelom toliko da osjetim njegov dah na svom licu. Pogledam u njegove oci koje su tamno zelene boje i stisce zube. Imam osjecaj da bi me sad zivu izljubio ovdje i da luduje u sebi jer to jako dobro govori njegov izraz lica. Pogleda u moje usnice i duboko uzdahne. Ja se u trenutku priznojim al ne mogu nista jer me hipnotiziraju njegove radnje.

"Zato sto si prokleto carobna." rece tiho i jos mi se vise prblizi tako da lagano dodiruje moje usne svojima

Makne se od mene i uzme sako te izade iz trgovine. Ja duboko uzdahnem i dalje ne shvacajuci sto se dogodilo. Prodem rukama kroz kosu i dignem se sa stola jer me svojim pokretima malo izgurao. Stanem na sred trgovine i kao da nisam na zemlji nego negdje daleko.

Vratim se u stvarnost i sjednem za stol i primjetim novcanicu od £100 na stolu. Pa jel on normalan? Sako kosta duplo manje i vratit cu mu ostatak novca. Odlucim zatvoriti trgovinu jer se ioanko blizi kraj radnog vremena. Uzmem onih £100 sa stola i spremim u novcanik. Pogasim svjetla i izadem i zakljucam trgovinu. Odlucim otici u mjenajcnicu da razmjenim novac u sitnije pa da mu vratim. Sad cemo se morat igrat malo skrivaca.

Necu sama sebe lagat i govorit da mi se ne svida kad je totalna suprotnost. I Directioner sam samo mu to necu jos priznat da se ne umisli. Mislim da bi cak bilo zanimljivo da ja njega pozovem na kavi a ne da to decki uvijek moraju radit. Ne zelim biti ona od cura koje govore da nista ne osjecaju i sama sebe varat. Ono sto srcu proturjeci ne ulazi u glavu.