History is Perfect Infinity

Part 34

Orvaram oci i odmah mi se osmijeh pojavi na licu. Pogledam kovrcavog pored mene koji je takoder budan.

"Kad si se probudio?" Malo se magnem prema njemu i poljubim ga

"Prije nekih pola sata." Legnem natrag na krevet i pokrivam plahtom golo tijelo jer mi je malo haldno.

Mazi me po obrazu i gleda s ocima iz kojih prsti zivot.

Ovo je kraj price.
Nisam vise imala ideja sto dalje, a mislim da je ovo i u konacnici pravi kraj, jer sve vise bi bilo previse.

Puno hvala svim curama koje su citale i podupirale moj rad kroz proteklih pola godine. Ova knjiga/prica, nazovite to kako god hocete, mi je pomogla u psihicki. Mozda je nepristojno od mene sto svaki put zavrsim naglo i sa kratkim mastavkom, ali to je tako. Akome imate bilo sto pitati slobodno napisite u komentare.

Nadam se da sam vam barem malo uljepsala jedan mali dio zivota s ovom pricom. Kao sto sam rekla ova prica i samo stvaranje nje same mi je strasno pomogla, pa se nadam da je vama uljepsala koliko je meni pomogla u zivotu.

Ako se pitate hocu li nastaviti s pisanjem, odgovor je da. Svakako cu nastaviti, jer to je jedan od nacina da se ispusem i napisem sve sto osjecam najbolje sto mogu. Kao sto ste mogli procitati, u vise manje svakom nastavku, nastojim iznijeti misljenje o necem. Niti sami ne mozete zamisliti koliko me ova prica veselila, a u isto vrijeme rastuzivala, jer strasno puno osjecaja se tu mijesa. Sve sto pisem duboko prozivljavam i mozda je to zato tako.

Ukratko, moj strast za pisanjem je jos uvijek tu i uvijek ce biti. Sigurno se pitate zasto onda nisam postavljala nastavke cesto. Odgovor je jednostavan, kad covjek nesto radi s ljubavlju ona ima dana kad imas i nemas inspiracije, jer inspiracija je to sto pokrece ljubav prema tome.

Jos jednom se iz cijelog bica zelim svima zahvaliti, jer me ciniti neizmjerno sretnom.

L xxx :)