Liam i Claire hodali su prema Liamovoj kući opet držeći se za ruke. Ona se smrzavala, a on je uživao u tome. Prolazili su pored svakakvih prizora. Jednan par vukodlaka strastveno se ljubio na klupici, druga dva vukodlaka su se tukla, a čuli su se i uzdahi iz kuća, na što je Claire pogledala u pod, a Liam se nasmijao.
"Nemaju drugog posla?" upitala je još uvijek gledajući u pod.
"Ne izgleda da imaju. Mnogo nas nema posla, već se 50 godina nije dogodio rat pa nam nije potrebna vježba. Ako bi Alice vidjela da dolazi rat, tada bismo trenirali, ali sad smo slobodni."
Tko je Alice?, htjela je upitati Liama, ali je on stigao odgovoriti na njeno pitanje prije nego li ga je postavila. "Alice vidi budućnost. Svi vukodlaci su nadareni, neki više neki manje. Ona je za budućnost, moj tata je čitao misli."
Claire je imala toliko pitanja, ali nije htjela pretjerivati tek prvi dan i nije htjela Liama da se predomisli o njezinom ubojstvu. Liam joj se sviđao, ali bilo bi pravo zadovoljstvo biti ubijen kad iza toga stoji jedan preljepi monstrum. Nakon kratke šetnje od dvorca glavnog vukodlaka do ovog mjesta gdje stoje, zastali su ispred jedne gotovo staklene kuće.
"Evo nas!" Liam je pustio njenu ruku i uzeo ključ iz džepa te otključao vilu o kakvoj ljudi u njenom mjestu mogu samo sanjati.
"Koliko si ti čovječe platio ovu kućerinu?" upitala je kad su ušli unutra. Bio je jedan maleni hodnik, a kad je ušla dalje, tu je bila jedna velika kuhinja s desne, i jedan veliki dnevni boravak s druge strane. Ravno je dalje bio hodnik, s par soba, i jednim izlazom. Valjda je bio izlaz.
Liam se počeo smijati, a ona ga je samo čudno pogledala. "Prvo, rekla si čovječe," podigao je kažiprst u zrak. "drugo, rekla si koliko sam je platio." Podigao je i srednji prst.
Claire još uvijek nije bilo jasno što je u tome smiješno. "I?"
"Sam sam sagradio ovu kuću. Svi vukodlaci to rade, da steknu činjenicu da ljudi neće raditi umjesto njih u životu."
Claire je bila zadivljena. "Wow." ogledala se okolo. "Koliko ti je trebalo?"
Liam je slegnuo ramenima. "Pa ne puno. Par mjeseca."
Claire je samo kimnula glavom i razgledala se okolo po stoti put. Jednostavno joj nije bilo jasno kako da prije nije saznala o vukodacima. I kako su oni lijepi ljudi. Ali doista lijepi. Liam je imao prekrasne smeđe oči. Mogao je omamaiti bilo koju ljudsku djevojku, mogao je doći u njezino mjesto, poubijati sve ljude, naći si djevojku koje je htio i to je to. Bio je visok i mišićav i još je k tome bio ljubazan. On je bio onaj tip kakav bi svaki ljudski dečko trebao biti.
"Možemo li razgovarati?" upitao je Liam i tako probudio Claire iz svojeg sanjarenja. Nije se trznula, već se navikla sanjariti i kad ju netko uhvati u djelu da izgleda kao da je slušala cijelo vrijeme. Claire je opet kimnula glavom, i pratila Liama do velikog kauča pored prozora u dnevnom boravku.
"Stvarno neznam šta bih s tobom," započeo je. "Mogao bih te preobraziti, ali za to trebam dopuštenje Alberta, opet."
Ona je sjela, a Liam je ostao stajati. Kad je rekao opet, pogledao je u pod i nasmijao se, što je jednostavno bilo preslatko. Ali ju je s druge strane začudilo, ali nije ništa pitala. Liam je tako stajajući svukao, već potrganu košulju i sa drugog kauča nabacio novu majicu na sebe. Claire je pokušala ne buljiti u njega, ali je bilo teško kad imaš takvog macana pored sebe.
"Ali činiš mi se hrabra." rekao je sjedajući na kauč pored nje. Ona se podrugljivo nasmijala i pogledala ga svojim plavim očima. "Nisam hrabra"
Liam je bez riječi uzeo njenu ruku i podvrgnuo rukav njene bijele, krvlju zamazane, bijele majice. Odvezao je sloj košulje koju je prije bio zavezao oko njenog zgloba da zaustavi krvarenje na livadi. Prstima je lagano prošao po njezinim ranama. "Meni ne izgledao ovo kao kukavički čin"
"Ali je. Gle Liam, ne živimo svi kao vi. Ljudi u mojem mjestu nisu svi tako ljubazni i dobri prema meni kao ti. Za ovo ne trebaš hrabrost, samo nož i to je to" rekla je gledajući u ožiljke i prisjećajući se svake rane i zašto si ju je zadala.
"Postoji legenda da se samo anđeli povrijeđuju. Ne sviđa im se život na zemlji i hoću se vratiti kući. To si ti, Claire, anđeo." rekao je još uvijek prolazeći prstima po njezinoj ruci.
"Oprosti," rekla je povlačeći svoju ruku prema sebi. "ali ja ne vidim razlog žašto se brineš."
Nastavila je: "Nisam neznam šta, nisam ni približno nečemu što bi bilo vrijedno brinuti se. Baš me zanima hoću li svojima nedostajati."
"Previše se ponižavaš" rekao je gledajući ju u oči. "Zato misliš da te nitko drugi ne voli, jer ne voliš ni samu sebe."
"To sad nije ni važno, jer neznaš, stvarno neznaš kakvi su ljudi."
"Hoćeš reći da nisam bio čovjek?" podignuo je obrvu zbunjeno. "Stvarno neznaš mnogo o vukodlacima, jel?"
Odmahnula je glavom. "Kad čitam knjige o izmišljenim likovima koji očito više nisu izmišljeni, čitam o vampirima."
"Žao mi je ako te moram razočarati, ali nema vampira na ovom svijetu. Postoje samo vukodlaci i trolovi."
"Trolovi?" u njezinoj glavi se odmah pojavila slika malog zelenog stvorenja s velikom smeđom kosom zalizanu u zrak sa velikim i dugim nosom.
"Da, trolovi. Ali ne trolovi kao mali smradovi koji samo seru u dvorištu i sa onim frizurama. Smiješno je kako ljudi uvijek pomisle na čudovište kad čuju riječ trol. Ah, Claire. Toliko toga ti imam za objasniti."
"Koliko je sati?" upitala je potpuno zaboravljajući pojam o vremenu.
"Jedan poslijepodne. Jesi li gladna?"
"Ne sad. Sad mi se čita, imaš možda knjige kod sebe?" pitala je razgledavajući gotovo prazan dnevni boravak, pa usmjerujući pogled na njega. "Ili vukodlaci ne čitaju?"
Liam se opet nasmijao svojim prekrasnim osmjehom i pružio svoju toplu ruku djevojci s još uvijek krvavom majicom. Claire je ustala i otišli su niz hodnik prema jednim vratima na kraju tog hodnika. Ušli su u neku knjižnicu s mnoštvo knjiga, gdje su oboje sjeli i čitali. Ta 'knjižnica' je sadržavala nove i stare knjige. One koje su nastale možda i u 18. stoljeću, i one koje su tiskane prošli tjedan. U knjižnici su proveli ostatak dana, pa su oboje oko jedanaest otišli spavati.
(Znam da nije baš dugačak nastavak, žao mi je, ali nisam imala inspiraciju :( haha hvala svima koji čitate, please vote and comment, ly<3 )
