Čudno, jednostavno čudno. Liam je brzim koracima koračao prema njegovoj kući s ljutim izrazom lica. Očito mu je ta tema bila preosjetljiva. Claire je pokušala uhvatiti korak za njim, ali je to s strane promatrača izgledalo smiješno. Kao malena djeca gdje malena djevojčica trči za dečkom u kojeg je zaljubljena.
Liam je bio prebrz za nju, iako je samo hodao. Nije ga mogla pratiti u stopu i odjednom ga je izgubila iz vida. Ostala je samo ona i ulice grada kojemu ona jos nezna ime. Sranje, prošaptala je i pokušala se sjetiti puta kojim su došli do ove jezive kuće i perverznjaka Zayna, koji nije ni bio perverznjak, samo čovjek koji radi svoj posao. Razgledavala je okolne ulice i samo vidjela one velike kuće i par vukodlaka u šetnji koji nisu previše pažnje posvećivali toj djevojci koja očajnički traži Liama. Inače je imala dobro pamćenje ali joj je sve počelo ići naopačke kad je doša u ovaj šugavi grad, a tek je dva dana u njemu.
Počela je hodati jednom ulicom, promatrajući kuće ako je neka možda poznata. Ali naravno da ju je pamćenje i njezina pamet odlučile napustiti, pa se nek ona sama snalazi. Nikoga nije ni srela na ulici da ga pita za put, a nije bila sigurna ako je dovoljno jaka da pita gdje živi Liam. Ne zna kakvi su vukodlaci i ako ona možda miriši fino jer joj je tu stvarno super i još se makla od svog ljudskog života. Odjednom je začula nečije korake kako ju prate, ali u prvi trenutak nije pomislila da netko baš prati nju pa je nastavila hodati.
Tek kad je skrenula u pogrešnu ulicu po stoti put, zabrinula se ali se nije usudila okrenuti. Mogla je osjetiti trnce koji su joj prolazili cijelim tijelom i sad se stvarno bojala. Čak si je i sama priznala, što je bilo čudno za nju. Cijelo vrijeme je gledala u pod, a kad je podigla glavu vidjela je krov Liamove kuće. U tom trenutko joj se osmijeh razlijao po cijelom licu i kad je krenula hodati bržim korakom, nečija ruka ju je primila od iza oko struka i taj netko ju je pribio uz zid. Neki vukodlak je upravo prošao pored njih i opet nestao bez da je pitao ako njoj treba pomoć. Vjerojatno je to bio svakodnevni prizor kod njih. Kad je pogledala u tog lika bio je, malo je reći predivan.
"Kamo smo pošli lutkice?" upitao je.
"Odjebi" rekla je ljutito i pokušala ga odmaknuti sa sebe, ali je bila preslaba.
"Opa, opaka. Volim takve" rekao je stavljajući obadvije ruke pored njene glave, nedajući joj prostora. Počeo joj se približavati.
"Makni se" rekla je malo glasnije. "Ili što?" pitao je sa zlobnim smiješkom.
"Vrištat ću" rekla je prvu stvar koja joj je pala na pamet.
Nasmijao se gledajući u pod. "Vjerojatno si nova, kod nas je vrištanje sasvim normalno."
Znala je na što misli i nije mogla vjerovati kakvi su ti vukodlaci zapravo perverznjaki. "Jesam li ti rekao kako izgledaš sexy kad se ljutiš?" dodao je.
"Danas si me prvi puta vidio i već izgledam sexy kad sam ljuta?" podigla je obrvu.
"Pa, ima lijepih cura ovdje ali ti si ljepša od svih njih zajedno"
"Ajoj, hvala ti." Hvala ti što mi se pokušavaš uvući u hlače, ali to mi nikada nitko nije rekao, pomislila je.
"Pa, lutkice, jesi za malo zabave?" rekao je još više joj se približavajući.
Izgledao je prekrasno, jednostavno predivno, ali nije ga mogla poljubiti. Ne sada. Stavila je ruku na njegova prsa i pogledala ga u oči. "Makni se"
"A što ako neću?"
"Hoćeš" začuo se poznati glas iza ovog lika koji ju je vjerojatno htio silovati.
Tip je oslobodio Claire i okrenuo se prema Liamu. "Oo Liame!"
Čim je vidio tko je zapravo držao Claire zarobljenu, olakšalo mu je. "Niall!"
Zagrlili su se. Očito da Liam danas upoznaje stare prijatelje.
"Odkud ti ovdje?" upitao je Liam.
"Došao sam posjetiti ujaka Alberta, ovaj tjedan mi je 30 godina odkad sam postao vukodlak!" rekao je sa ponosnim osmjehom.
"Wow, vrijeme leti. Meni će biti 35 godina uskoro" nasmijao se. "Eh da, Claire ovo je Niall. Niall, Claire"
"Ja i ona smo se već upoznali, jako dobro" na što je ona samo preokrenula očima. "Claire, hmm tako lijepo ime za vrištati"
Liam ga je zaigrano boksnuo u rame. "Niall, za boga miloga"
"Samo kažem. Moramo se opet naći, imam toliko priča da ti ispričam"
"U redu, dogovorit ćemo se. A sad nas ispričaj, moram ju odvesti doma."
"U redu, bok Liam, i doviđenja ljepotice" namignuo je Claire, koja to ni nije vidjela, nego se brzo okrenula i uhvatila Liama za nadlakticu, te prošaptala Vodi me doma.
Liam se nasmijao i počeo koračati prema kući. Tih par koraka su hodali u tišini, a kad su ušli Liam je istog trena rekao: "Oprosti."
Claire je uzdahnula. "Ne oprosti ti meni. Nisam smijela biti tako naporna."
"Oboje smo krivi," nasmijao se.
Claire je samo klimnula glavom i nasmijala se. "Mogu te upitati nešto?"
" Naravno "
"Je li Niall seksualni manijak?"
Liam se počeo smijati i na kraju završio valjanjem od smijeha. "Nemoj biti smiješna, Claire "
"Samo pitam" rekla je u svoju obranu.
"Jesi gladna?"
"Malo"
Tad su otišli u kuhinju i Claire je kuhala za sebe, dok je Liamu više po volji bio lov, pa je otišao u šumu. Kad se najela, pospremila je i čekala Liama gledajući televiziju. Sjetila se da nema mobitel i zanimala ju je situacija kod kuće. Možda im je i nedostajala, a sad ju negdje i policija traži. Ali stvarno ju nije bilo briga. Bila je gdje joj se sviđalo i to je bilo najvažnije. Bila je sretna. I uplašena.
Oko jedan sat kasnije, Liam se vratio s potrganom odjećom, borba. Njemu to nije bilo ništa, ali se Claire zabrinula, Ponudila se da mu opere rane, ali on to nije htio jer će tako i onako zacijeliti. Imala je toliko pitanja. Htjela ga je pitati o Niallu, kako su postali vukodlaci, kako je izržao toliko godina, ali je bila preumorna za to. Obavila je higijenu, te legla u krevet i odmah zaspala.
( jeeeej 4.nastavak je tu :D hvala svima koji čitate, a imam i jednu super novost!!!!!!!!!!! wolf će se objavljivati i na fejsu! Na stranici DNA priča autor, i ja sam tako hepi zato jer je Valentina koja piše Trouble i DNA mi je odabrala priču <3 hvala njoj, i hvala Dori koja mi je dala inspiraciju za ovaj nastavak. I love you guys ♡♡ )
