"Ash?" rekla sam, ali me nije primjetila.
"Ashley," rekla sam glasnije. Opet ništa.
"Ashley Marie Dallas!" sad je doživjela moju prisutnost i brzo zaključala mobitel.
"S kime pričaš?"
"Ovaj," počela je, ali ona je bila loša u laganju, "s mamom."
"Koliko ja znam," zločesto sam se nasmijala, "mama ti je čovjek, ti si vukodlak i zabranjeno je bilo kakvo komuniciranje."
"Pa znaš..."
"Ash," prekinula sam je, "što želiš postići time?"
Ashley je pocrvenjel i pogledala u pod, "Neznam na što misliš."
"Vidjela sam te, malena," rekla sam tapšajući je po ramenu.
Ashley je pogledala prema meni i otvorila usta da nešto kaže, ali riječi nisu izlazile. Valjda je skupljala hrabrost, ili riječi kojima bi objasnila situaciju. Kad se napokon čuo zvuk iz njezinih usta, opet je bila prekinuta. Ovaj put ju je prekinula Anna, koja je ušla u razred veselo vičući: "Dobar dan, razrede!"
Naravno da je prikupila pažnju svih koji su se trenutno nalazili u učionici. Samouvjereno je prošla pored skupine dečkiju, oni isti koji su dolazili na ručak zadnje minute su bili oni koji su se rano pojavili u razredu. Ne zato jer žele, realno nitko ne želi biti u školi prije nego li je potrebno, ali Zayn je rekao da ih želi vidjeti u razredu dvadeset minuta prije nego li nastava započne. ((fun fact moja usrana skola je toliko zeznuta da sam ja u skoli cetrdeset pet jebenih minuta prije nastave))
Anna je prošla pored dečkiju i predala Zaynu papir koji je svatko od nas predao kad je imao prvi puta nastavu kod Zayna. Naša škola bila je jednaka kao i ljudska srednja škola. Dosadna i glupa.
Ashley i ja smo promatrale Annine pokrete, hodala je od stola do stola i promatrala kemijalije na stolovima. Tad je došla do ormarića s kemikalijama koje mi nipošto nesmijemo dirati. Ali ona je bila Anna, ona je ormarić čak i otvorila i promatrala bočice sve dok je Zayn nije prekinuo.
"Gospođice Johnson," Annu je to natjeralo da brzo zatvori ormar i okrene se, "možda niste upoznati s NaOH ili drugim kiselinama i spojevima, ali ovaj ormar je zabranjeno otvarati."
Nasmijala se i odmahnula glavom: "Oprostite profesore Malik."
Zayn se vratio svojem daljnjem pisanju ili konstruiranju nečega jer više nije pridavao pažnju razredu do početka nastave.
Anna nakon što je bila uhvaćena u djelu, nije ni pocrvenjela ni davala bilo koji znak da joj je bilo žao. Došetala se do mojeg i Ashleyinog stola i sjela na praznu stolicu pored mene.
"Zdravo, partneri," rekla je pljeskajući rukama.
Ashley se nasmijala i mahnula joj. "Hej!"
Ja nisam htjela ispasti umišljena pa sam je pozdravila, "Hej Anna."
"I što danas radimo?" Pogledala je kemikalije na stolu pa onda nas. Ashley joj nije mogla odgovoriti, jer je Ashley bila osoba koja se osjećala neugodno kod osoba koje nije toliko poznala.
"Ponavljamo gradivo iz osnove škole," ja sam bila ta koja joj je odgovorila dok joj se Ashley divila.
"Dosadno," Anna je zavrtila očima i prošla rukom kroz svoju kosu. Opet sam se osjećala kao da je moja kosa ništa prema njezinoj, ali sam pokušala ignorirati tu misao. Naravno, bezuspješno. Pored Anne sam se jednostavno osjećala kao nula dok je ona bila sto.
"Kako ti se sviđa ovdje?" upitala sam pokušavajući sama sebi odvratiti pažnju od crnih misli.
"Nije baš onako kako sam očekivala," rekla je, "ali u redu je. Mislim daj pogledaj dečke, raj za mene."
Čim je to rekla, skoro sve cure su se okrenule prema nama gledajući Annu pogledima koji su govorili Takni ih i gotova si, pa su ondla pogledale mene kao Reci joj nešto. Ja sam uvijek bila ta koja je rješavala probleme. "Umm, oni su zauzeti."
Anna me pogledala i glasno se nasmijala. "Opusti se, samo sam se šalila. Imam i ja nekoga tko me čeka svaku večer poslije ovoga."
Dala sam svim curama u razredu pogled Sve je u redu, a one su nastavile sa svojim poslom. Tada je i počela nastava pa smo svi pažnju dali Zaynu i njegovim riječima. Nastava je brzo prošla i svi smo se uputili svojim putem. Neki u sobe, neki, kao Ashley, u šumu, a većina njih tamo kamo i Anna. Svi su bili fascinirani njome, a ja sam bila jedina koja je imala loš predosjećaj. Ja sam otišla u sobu i bacila stvari na stol. Tad sam legla na krevet i razmišljala o tome da nazovem Liama i kažem mu za Harrya i Ashley i možda Annu, ali Anna je tu tek par sati i nikakva prijetnja.
Na kraju sam mu poslala poruku da mi nedostaje i nek dođe do šume danas. Odgovorio mi je par minuta kasnije:
Nedostaješ i ti meni, ali ne mogu danas žao mi je. Albert me treba, sutra ❤️
Uzdahnula sam jer nisam imala što raditi cijelu večer. Odlučila sam otići u šumu i prošetati, možda se dogovoriti s nekima što bih mogla raditi navečer i otići spavati.
Liam
Čitajući knjige sam pokušavao zaboraviti na sve, ali nikad mi nije uspjevalo. Nisam čitao mnogo, samo kad me nešto mučilo, a sada su to bile dvije stvari. Nedostajala mi je Claire i Albert je predvidio sukobe koje bismo trebali izbjeći. To izbjegavanje, naravno, nikad nije prošlo dobro. Uvijek se našao netko tko je bio za borbu, a sada je to bio problem.
Znam da bi za tu borbu trebali nasilni vukodlaci, a to je značilo da bi Albert uzeo one novorođene iz doma gdje se nalazila Claire. A ja neću dopustiti da zbog nečije šale i nasilnosti se A) dogodi borba i B) da Claire ide u nju.
To je bilo opasno i prerizično za nju, iako je sad postala jača, fizički i psihički, ona je za mene još uvijek bila ona sitna, krhka Claire iz šume. I to se nikada neće promijeniti.
Zatvorio sam knjigu u koju sam samo buljiho prethodnih sat vremena bez da sam išta pročitao. Bio sam loš u tome da odvratim svoje misli od nečega i to je bilo ono što uopće nisam volio na sebi. Odlučio sam otići k Albertu i reći mu da zove sve vukodlake iz našeg plemena da nitko ni pod koju cijenu ne ide na drugo pleme. Pošto će oni prelaziti kroz naš teritorij, moglo bi se desiti da se nađe neko pametan i sve pokvari.
Otišao sam van i počeo hodati već dobro poznatim ulicama koje su vukle sjećanja iz mene. Albertova kuća nije bila daleko, pa sam za koju minutu već bio tamo, a on je kao i uvijek, sjedio za svojim stolom i pisao. Nikad nikome nije rekao što piše, ali očito je bilo nešto važno. Taj svezak papira je uvijek nosio sa sobom tako da nisi mogao ni baciti pogled na njegov rad. Čim je čuo moje korake, odložio je pero i uputio mi veliki osmijeh. Njegov osmjeh je bio gesta za sve: loša vijest, on se smije; dobra vijest, on se smije; Zemlju poharaju vampiri, on se smije, tako da nisam baš ništa mogao pročitati iz njegovog smijanja.
"Liame," počeo je, "mislim da nemam dobre vijesti."
Ja sam šutio i čekao da nastavi: "Pleme iz istočne Azije će prolaziti ovdje jer im poglavica traži nov smještaj, želi proširiti svoj terirorij. To bi značilo da bismo mu mi trebali dati jednu trećinu naše zemlje, a to se nikome neće sviđati."
Predivno. Jednostavno krasno. "I to znači?"
"To znači da ja ne želim borbu, ali ne želim ni dati dio zemlje za koji sam se ja borio. To tako ne ide. Sazvat ću sjednicu i reći svima što se događa, pozvat ću i novorođene jer imaju pravo znati što se događa. Svi će se pobuniti jer i sam znaš da su svi vjerni ovoj zemlji, a to samo znači jedno."
Tu je završio i nije rekao što to znači, ali nažalost, znao sam što to znači.
-
okAY meni je ultrasupermegajakopuno zao sto nisam postavila nastavak toliko dugo 😖 ali glej sad onaj tjedan prije skole nisam imala internet i trebala sam se emocionalno pripremati za skolu, onda je pocela skola i sad bih inace trebala uciti ali sam mislila: e znas kaj, idem napisem taj nastavak do kraja!! I ZNAM DA JE KRATKO IM SORRY
ODABRALA SAM VAS A NE MOJU BUDUCNOST I SKOLOVANJE AYYY❤️
i sad posto sam 8. Razred neznam kak budu nastavci isli i kak bu to funkcjoniralo ali eto, barem 2 nastavka na tjedan i hope?:)
III SAD IDEM DALJE UCITI I IDEM NA SEMESTAR U PETAK IZ BIOLOGIJE DRZITE MI FIGE ILY❤️❤️❤️❤️❤️
