5. poglavlje

87 13 0
                                    

Jutro....
Svi su u dnevnom boravku,osim naravo Melije koja je do sad spavala. 
Rio: dobro jutro!!
Melija: dobro jutro.
Rio:kad se razbudiš možemo ići  negdje.
Melija:gdje?
Rio:gledati izlazak sunca.
Melija: izlazak, ali 11 sati je prijepodne.
Rio vidjet ćeš.
Nakon što se Melija razbudila krenula je sa Riom po stepenicamakoje su vodile gore.
Melija: hdje idemooooo
Začudila se Melija kad je Rio otvorio vrata,bili su na vrhu planine ispod koje je bila njihova kuća. Pred njima se prostrio pogled koji je obuhvaćo cijelu šumu.
Rio: popni se na moja leđa.
Melija: molim?
Rio: samo mi vjeruj.
Melija se popne na Riova leđa, a Rio skoči u zrak . Melija se toliko bojala dok su strujali niz zrak prema tlu.
Zatim Rio skine Meliju sa leđa i uhvati  je za ruke, držali su se  za ruke dok su strujili niz zrak.
Rio: rekao sam ti da mi vjeruješ!
Zatim naglo Rio uhvati Meliju i vrati je na leđa.
Rio: znaš li plivati?!?!?
Melija: daaa!!!!!!
Odjednom pljusnu u jezero.
Plutali su zajedno na povšini hladne vode. Rio iskoči  iz vode na jednu granu zajedno sa Melijom na svojim leđima. Zajedno su se pokrili lišćem i gledali u izlazak sunca.....
Melija: Rio??
Rio: da?
Melija: zašto sunce tako kasno izlazi?
Ruo: pa legenda kaže da svaki dana u godini mjesec zagrli  sunce  prije nego  što  izađe a jednog dana mjesec zakasni i tako sunce kasno izađe.
Melija: ali ipak je prelijepo. Rio hvala ti.
Rio: za Šta?
Melija: što si mi vratio vjeru u  život.
Govorila je Melija dok su  suze kapale niz njezine obraze...
Rio joj obriše suze i prisloni joj glavu na svoja prsa....
Rio:hvala tebi,što si mi vratila vjeru u ljubav.....
Nastavak ubrzo......

Tajna hladnog dodiraOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz