Tajna hladnog dodira

6.poglavlje

(šuma)
Rio: Melija, trbali bi krenuti.
Melija: da, uredu,shvaćam.
Rio:popni se, hajde.
Melija:Rio?...
Rio:da?
Melija mu priđe stane na prste,i prisloni svoje usne na njegove.
Melija: Rio,mislim da te volim.
Rio: ne brini se, i ja se tako osjećam..
Govorio je Rio dok je vraćao Meliji poljubac. Zatim se Melija popela Riu na leđa kao da se ništa nije  dogodilo.
Brzo su se vratili kući, a tamo su ih čekali Laura i Mario.
Mario gdje ste do sad moramo opet u lov. Melija i Rio nisu ni shvatili da je već pao mrak i da bi trebali ići lov.
Laura:najbolje da idemo Mario i ja.
Mario:da Laura mi može pomoći.
Rio: ok onda Melija i ja ostajemo u kući.
Mario i Laura su krenuli što brže,
Skakali su po granama sve brže i brže. Dok nisu naglo stali,pred njima su bila 3 vuka koja su se borila međusobno.
Mario i Laura su stajali na jednoj visokoj grani,  sa nje su imali odličan pogled na borbu.
Mario:uredu ovakav je plan,čim jedan odustane ili umre nas je. A onaj koji pobjedi njega ostavimo na miru.
Laura: zašto Rio izmišlja s ovim bilo bi nam lakše da ih ubijemo sve odjednom.
Mario:ali ako ih ubijemo sve onda ćemo zaustaviti razvijanje vrste, i ostat ćemo bez lovine. Znaš da i ovako nemamo puno lovine u šumi.
Laura: uredu eno jedan.
Razgovarali su dok je jedan vuk šepao natrag u šumu.
Laura: ti ga samo onesvijesti a ja ću ga sjenama dovući.
Mario:uredu.
Mario ispruži obadvije ruke prema jadnom vuku, a vuk padne u nesvjest.
Zatim Laura pruži ruku, a sjene oko vuka ga počnu dizati. Laura podigne vuka na granu, i nastave gledati.
Nakon nekog vremena još se jedan vuk povuče u šumu.
Laura brzo pruži ruku i izbode vuka sjenama.
Mario:zašto si to napravila?!
Laura: pa on je drugi.
Mario:pa da ali.... Imaš sreće što te onaj drugi nije vidio,mogao se uplašiti i pobjeći. Kravo glupa..
Laura:dobro nemoj mi tu sad nesta. Uzmi vuka i idemo.
Mario uzme vuka i stavi ga na leđa.
Laura: i ovaj put idemo polako,noge me bole.
(kuća)
Rio: jel ti hladno?
Melija: nije.
Izađu zajedno na balkon,te večeri je bio pun mjesec.
Melija: Rio mogu li te zamoliti nesta?
Rio:reci.
Melija: ne želim da ovo ikad završi, da se nikad ne rastanemo. Zato molim te
Pretvori me u vampira....
Rio: ne!! Ti nećeš patiti kao sto ja patim!!!
Melija: patit ću samo da budem sa tobom do kraja.
Rio : ti ne shvaćaš kako je teško živjeti kao vampir...
Melija: ali kao čovjek sam ranjiva u ovom svijetu... Molim te....
Zagrli ga svom snagom i prislon svoju glavu na njegova prsta...... Sklopila je oči dok je njezinu kosu vlažio potok Riovih suza...
Rio: uredu...!
Melija skine majicu.....
Rio se približi, sagne glavu na njezino rame i zarije svoje zube u njezinu meku kožu.....
Njezin vrat je pustio krv koja se sijala na mjesečini. Rio se odmaknio a Melija ga je gledala ogromnim očima.
Melija: hvala, i zbogom....
Zatim Melija padne na pod Rio ju ju gledao dok je ležala u lokvi krvi.
Nedugo nakon toga se uzdigla u zrak i stala na noge, iz kđa su joj izrasla ogromna krila.... Melija nije postala samo vampir nego i krvavi anđeo.
Melija: KRV.
Rio:Melija smiri se samo polako ozlijedir ćeš se...
Melija: krv. Krv. Krv. Krrvv!!!!!!!!
Melija se uzdigla u zrak i u sekundi nestala,krenula je prema obližnjem selu... Rio se odmah uputio za njom, trčao je sve brže i brže. Pomoću vjetra se uzdigo u zrak i poletio za njom..
Rio:Melijaaaaa!!!!!!!!
Melija: krv!!!!!
Melija se približila  selu i prije nego što je sletila Rio ju je oborio u grmlje.
Rio:smiri se!!
Melija: krv!!!
Rio se približi i poljubi ju.
Melija ga zagrli...
Melija: Šta se dogodilo???
Melija je ronila suze...
Rio: moraš se naviknuti na ovo,samo se smiri i pođi samnom. Ovo će ti se često događati, žeđ će često prevladati tvoj razum.
Rio i Melija su šetali šumom....
Rio:ka krvavi anđel posjeduješ sve darove, tako da se moraš smiriti mogla bi uništiti selo ili bilo koga.
Idemo kući...
Nastavak uskora