Sljedećeg jutra smo se svi okupili u Jaxovoj kancelariji u tačno devet sati. Kira i ja smo sjedile naspram njega iščekujući njegova uputstva. Nisam mogla poreći koliko smo izgledali nervozno. Pogotovo Kira. Kada je tek ulazila u zgradu umislila je da ulazi na neko zabranjeno mjesto. Zaprepastila se kad je tek vidjela takozvanu kancelariju u svom punom sjaju, neurednu i razbacanu. Za Kiru je to predstavljalo veliki problem pošto je uvijek bila tako pedantna, a u njenoj kući se nije mogla naći jedna obična stvar koja je stajala gdje joj nije mjesto. Voljela sam i što nije pokazivala koliko joj je samo neprijatno, već se, s vremena na vrijeme, smješkala kada bi je Jax pogledao. Jax se ponašao kao da je Kira već dugo vremena u njegovom društvu. Nije se ustručavao da je pita mnoge stvari koje on nije znao i očigledno je uživao u njenom društvu. Na početku je pričao s njom o, nećete vjerovati, kuhanju i kućnim poslovima te ga je Kira nasavjetovala kako da održi prostor čistim i urednim. Ja nisam mogla vjerovati svojim ušima ali mi se razlivala neka čudna toplina po tijelu kad god bih vidjela kako pričaju.
"Dobro, imam nešto za vas", reče Jax otvarajući ladicu i iz nje izvadi dva tableta. Uzela sam jedan u ruke i primijetila da je to najnovije izdanje koje se tek pojavilo u našem svijetu. "Malo je staro ali to je sve što imamo za sad", reče.
"Malo staro? Jax, ovo su najnovniji tableti, postavljeni u 3D-u", rekoh zaprepašćeno dok me Kira gledala blijedo jer, pa, vjerovatno u svojim uslovima nikada nije ni vidjela tablet.
Jax mi se nasmija. "Pa, ne baš, ali, kao što rekoh, i ovo će nam dobro poslužiti."
"Dobro, i, ovaj... kako se koristi?" upita Kira vjerovatno očekujući da ćemo je blijedo gledati i smijati joj se, ali joj Jax priđe i pomno objasni kako se koristi. Nije bio nestrpljiv kao sa mnogim ljudima, i prvi put u životu, vazna pored njega je ostala netaknuta. Objašnjavao joj je dobrih trideset minuta i Kira, kada je vidjela kako je dobra stvarčica u njenim rukama, nasmija se i poče sama da se služi aplikacijama.
"Na tabletu sam postavio aplikacije koje će nam pokazati mapu cijele Defonije i one koje nam mogu pomoći sa drugim stvarima. Na mapi sam označio imena svih ljudi i gdje se nalaze uključujući i naša, da nam bude lakše."
"Ovo si baš dobro uradio", rekoh zadivljeno gledajući u 3D površinu po kojoj su se kretale tačkice različitih boja. "A šta znače boje?"
"Pa", nasmija se, "Tori ako si me naučila i jednu stvar, to je da je grad mnogo ljepši kada je u boji."
"Stvarno?"
"O da, i nisam mogao a da ne uredim neke stvari. Kao što vidiš, promijenio sam boju svojih jastuka. Pogledaj", reče pokazujući okolo. Na krevetu su mu stajali jastuci raznih nijansi plave, kao i na kauču i stolicama.
"Ne mogu vjerovati. Stvarno je drugačije. Ne znam kako nisam primijetila", rekoh ne mogavši sakriti osmijeh dok sam pričala.
"Je li to znači da i mi smijemo koristiti boje?" upita Kira pažljivo i tiho.
"Naravno, zahvaljujući Tori. Bio sam previše sebičan, ali morao sam priznati koliko su boje samo divne kada sam je vidio u onoj šljokičastoj suknji", reče a Kira se nasmija, kao i ja. Prije nekoliko dana ovo bi me užasno uznemirilo ali sada mi je bilo svejedno. Čak mi se, ne želeći to da priznam sebi, pomalo sviđalo.
"Pa, ponosna sam na tebe", rekoh osjećajući kako mi se obrazi rumene. Jax me pogleda posljednji put prije nego što nastavi sa svoji planom.
"Nisam bio siguran da li nam trebaju neke uniforme, no, ipak sam odustao od toga. Umjesto uniformi", ponovo zavuče ruku u ladicu ali ovog puta izvuče tri podjednaka privjeska.
"Ovo morate uvijek nositi. Ako se ikada nađete u opasnosti, privjesci će zasvijetliti crvenom bojom i ispuštati alarmantan zvuk. Ako neko dođe u opasnost, potrebno je odmah upaliti laptop i potražiti odredište osobe."
أنت تقرأ
Potraga
خيال علميCura kao Tori, puna ambicija i snova je uvijek htjela da zna gdje pripada. I znala je da to želi kada je rekla svome ocu: "Želim da učestvujem u Potrazi." Naravno, on joj nije dopustio. Deril Spell je uvijek bio jako strog prema svojoj kće...
