Trade

Treće poglavlje

Iako sam od Maxa bila starija dva mjeseca, uvijek je on bio taj koji se prema meni ponašao jako, jako zaštitnički nastrojeno. Nije mi to smetalo, naprotiv, to je bilo nešto što sam svakom idućom godinom našeg druženja smatrala sve više seksi. Ipak, nikad ne biste rekli da sam ja ta koja je starija. Iako sam imala dvadeset i dvije, izgledala sam kao da još uvijek imam šesnaest, dok je on izgledao kao da ima trideset i dvije.

Ali nije ni on uvijek izgledao kao Apolon. Njega je pubertet jako promijenio, nabolje, što nije bio slučaj sa svima (uzmimo mene za primjer). Nekad lice puno prištića, danas je bilo čisto. Onaj podbradak je nestao, a zamijenila ga je izražena čeljust koju kao da su klesali sami anđeli. Trbušćić su zamijenili šest paketa mišića u kojima sam imala prilike uživati svako ljeto nakon završetka srednje. Max je bio sve što sam ikad tražila u dečku i nadala sam se da će se to uskoro i ostvariti dok sam se trudila ne previše uživati u njegovu pogledu na meni.

Mama je oduvijek obožavala Maxa i stalno mi je govorila da bi nas voljela vidjeti zajedno, samo što ja nikad nisam skupila dovoljno hrabrosti njemu priznati da osjećam nešto više od samo prijateljstva. Osim toga, sumnjala sam da je on osjećao isto prema meni. Nakon te nagle promjene u izgledu, cure su mu se doslovno servirale na pladnju, ali i bez pladnja, što ni mojoj, a ni njegovoj mami nikako nije bilo po volji jer je i njegova, kao i moja, smatrala da sam upravo ja ono što mu treba.

Nikad im nisam priznala da mi se jako sviđa, a na svaku njihovu "Ali bili biste preslatki!" sam poklopila sa svojom tvrdoglavom "Nema teoretske šanse!" dok sam u sebi vrištala "Naravno da bismo bili preslatki!" Bio je to začarani krug koji se na moju ogromnu žalost zaustavio onog ljeta kad mi je priopčio da odlazi u New York studirati ekonomiju.

Posljednji put kad sam ga vidjela bilo je prije tri godine kad je došao kući za Božić. To je ujedno bio i posljednji put da sam Božić provela onako kako smo to svake godine znali napraviti s McAllisterima - zajedno. Došla sam prvenstveno zato što je došao i Max, puna veselja koje nije imalo nikakve veze s Božićem, a otišla razočarana i ljuta jer je preko puta mene sjedila njegova djevojka koju je Maxova mama obožavala.

No, večeras nigdje nisam vidjela Luciannu niti sam htjela uništiti večer spominjući ju. Što se mene ticalo, mogla je biti ovdje negdje, samo me bilo briga jer sam bila prezaokupljena gledajući Maxa koji je sa strašću u očima pričao o nečemu u što se ja nisam pretjerano razumjela a što je imalo neke veze s ekonomijom s jednim malo starijim čovjekom koji je djelovao tako dobrodušno da sam mu poželjela sve najbolje na svijetu. Max je bio u svom svijetu, mašući rukama i gotovo vičući od uzbuđenja. Djedica s kojim je pričao se slagao s gotovo svime što je Max rekao zbog čega me obuzeo neopisiv ponos.

Kad je razgovor bio gotov, odaljili smo se od djedice i krenuli prema bazenu gdje nije bilo nikoga i gdje smo napokon mogli biti sami. Obećao mi je da ćemo nadoknaditi sve propušteno nakon što obavi nekoliko razgovora, a svoja obećanja uvijek ispuni.

"Onda", nasmiješio mi se kad smo sjeli na ležaljke pored bazena; ja malo opreznije kako ne bih uništila haljinu. "Što ima kod tebe?"

Slegnula sam ramenima. "Odustala sam od faksa", započela sam. "Mama me se praktički odrekla nakon toga, ali tati je svejedno. Znaš njega. Sad radim u nekoj jadnoj samoposluzi kao prodavačica i živim u centru grada s mlađom cimericom i njenim dečkom. Mislim, stan je moj, samo što njen dečki provodi više vremena u njemu nego u svom vlastitom. Uspijevam skrpati kraj s krajem što mamu ubija u pojam, uvijek je mislila da sam nesposobna sama živjeti... I tako..."

Promatrao me sa zanimanjem u očima i zbog tog pogleda su mi se gaćice same od sebe rasparale i bacile u smeće. Ne doslovno. Ali skoro.

"Da, tvoja mama mi je rekla da si odustala od faksa", kimnuo je glavom. "Za ono božićno okupljanje prije dvije godine, kad se ti nisi pojavila", dodao je, uhvativši moj zbunjeni pogled, a zvučao je kao da mu je smetalo što tada nisam bila ondje. "Rekla mi je da te pokušam nagovoriti da nastaviš, ali rekao sam joj da je to tvoja odluka i tvoj život i da ako ona nema nikakvog utjecaja na tvoje odluke, moj utjecaj će biti još manji. Poprilično sam siguran da me od tada zamrzila."