Trade

Deveto poglavlje

(zao mi je sto nastavka nije bilo poprilicno dugo, za sve je kriva fizika i moj manjak volje za zivotom zbog tog predmeta. sad sam ovdje, kao i moja volja za zivotom😝, i buduci da je skola napokon zavrsila, bit cu cesca u objavljivanju, obecavam vam :D hvala sto me trpite, volim vas💕)

ALICE HALL

Nakon što se Jake sav bijesan vratio iz očeva ureda, više nam nije prilazio iako sam, moram priznati, to priželjkivala. Robert, novi koreograf, bio je dosadan do Boga i nazad i zamarao me skroz nebitnim pričama o lovu i tome kako često pomaže svom djedu i ocu kad ne radi. Nije me bilo briga ni za njega, ni za lov, ni za njegova oca i djeda. Sve što sam željela bilo je nestati s lica Zemlje kako mi više ne bi dosađivao. Pogled mi je često bježao prema Jakeu i nadala sam se da će primijetiti da je ovaj tip ispred mene dosadan i da mi se ne da pričati s njime, ali to se nije dogodilo. Ili stvarno nije shvaćao što se događalo ili se samo jako dobro pretvarao.

Naposljetku me spasila Betty koja je, također naživcirana, viknula da je vrijeme za pauzu i da im se pridružim za šankom. Bez ijedne riječi sam sišla s pozornice i praktički potrčala prema njima, ne okrećući se da vidim Robovu reakciju.

* * *

Hodala sam po punom klubu, ignorirajući sve zvižduke koji su mi bili upućeni i pogledom tražila Roberta jer nisam željela naletjeti na njega. Strahovala sam cijeli dan da ću naletjeti na njega, iako ga više nisam vidjela nakon što me Betty zvala na odmor. Zagrizla sam usnicu kad sam u bljesku reflektora ugledala plavu kosu nedaleko od sebe, ali ubrzo sam shvatila da to nije bio Robert pa sam odahnula i nastavila svojim putem.

Ustvari nisam znala ni kamo sam točno išla, samo sam tumarala po klubu čekajući da dođe moje vrijeme za ples, nadajući se da neću negdje naletjeti na Roberta i možda ugledati Jakea jer sam ga iz nekog razloga baš željela vidjeti. Imala sam osjećaj kao da me izbjegavao.

"Ali!" začula sam Betty kako me viče pa sam se okrenula prema njoj. Sjedila je za šankom u identičnom izazovnom kostimu kao što je bio moj, u društvu ostale dvije djevojke čija su imena bila (barem sam mislila) Samantha i Viola. Prišla sam im i sjela na jednu stolicu.

"Ti si takva prokleta sretnica", Samantha je rekla dok je dugim, crveno nalakiranim noktom kažiprsta otresala pepeo s cigarete. Ima li netko ovdje tko ne puši? "Onaj novi koreograf... Robert... baš je prava mala slatkica."

"Baš smo pričale o njemu prije negoli smo te ugledale", nadovezala se Viola pa sam prebacila pogled na nju i usput ju odmjerila. Nosila je crveni dvodjelni kostim koji joj je, može se reći, bio mal i uzak, a na nogama je imala štiklu od barem dvadeset centimetara. Plava kosa joj je bila loše natapirana, dok je na kapcima imala tamne nijanse sjenila. Namrštila sam se, a kad sam malo bolje razmislila, shvatila sam da nikad ni jednu od njih nisam vidjela bez šminke.

"Došle smo do zaključka da te želi", Samantha je nastavila. "I baš si kuja zbog toga."

Pročistila sam grlo. Pretpostavljam da nisu samo dečki oni koji pričaju o curama kao da su igračke, to radimo i mi cure.

"Ja ovaj... Nije me se baš dojmio taj novi lik", iskreno sam im rekla odbijajući piće koje mi je Viola ponudila.

"Kako to misliš nije te se dojmio?" Betty je ponovila moje riječi kao da su otrov.