Ona prava- peta priča serijala Igra Zmajeva

Uvod

Ne vrijedi mi da molim ni da preklinjem, više ne osjećam ništa osim bola u svakoj koščici koju imam u tijelu. Nakon onog što su mi juče uradili osjećam se prljavo i iskorušteno, jeftino i glupo. Najviše glupo. Glupa sam što sam izašla onu noć s drugaricama i što nisam pazila šta pijem i s kim. Sjećam se diskoteke u centru Moskve, glasne muzike i muškarca koji je htjeo sa mnom da pleše. Jedva sam namolila mamu da me pusti i dobila sam izlaz do dvanaest sati.
Te noći se sjećam kao kroz maglu, popila sam vrlo malo nisam bila pijana, ali jesam drogirana i oteta...
Kad sam se probudila bila sam u nekom vozilu s još nekoliko djevojaka moje dobi i već sam bila u Londonu. I tad je počeo moj pakao. Ja sam kupljena od jednog Ruskog makroa i dopremljena u London da radim kao prostitutka. Meni je sedamnaest godina i do juče sam još uvijek bila djevica. Prošla sam pakao prvih mjesec dana a juče sam imala najgori dan u svom životu.  Bukvalno su me silovala dvojica starijih muškaraca i iživljavali se na meni. Mogla sam da ih sve razumijem jer sam tečno govorila njihov jezik. Ni u najluđem snu nisam mogla da zamislim da će mi se nešto takvo desiti... Još me cijelo tijelo boli od udarca i blago krvarim dole, čak me i unutrašnjost boli...

Odjednom začujem buku i tih pucanj.

Šta se dešava ovdje???

Čujem pucanj, pa još jedan....

Čujem korake, predpostavljam više osoba opet pucanj... Potom se vrata otvaraju i u prostoriju ulazi muškarac s fantomkom na glavi krv mi se sledi u žilama. Šta se ovdje događa i ko je ovo??? Ima li ovo kraja???

,,Princezo, imamo jednu djevojku ovdje'' za njim ulazi žena i pređe pogledom po meni. Žena s pištoljem u ruci!!! Izgledala ke tako moćno s pogledom koji nikad u životu nisam vidjela. Lice joj ne vidim, ali oči su joj govorile mnogo. Nešto ju je mučilo i tražila je nešto.

,,Jedva da je punoljetna, Ben. Povedi je vani na sigurno ja idem na gornju etažu. Nisam ovdje došla uzalud'' ona nestade negdje i tad shvatim da je zapravo stigao moj spas. Oni ne žele da spavam s muškarcima... Oni me vode odavde.

Muškarac mi pruža ruku, ali ja se bojim, obgrlim koljena i pokušam da smirim drhtavo tijelo.

,,Neću ti ništa tu sam da ti pomognem. Pođi sa mnom! Požuri nemamo vremena. Sve će eksplodirati za manje od deset minuta'' jedva ustajem i krećem za njim.

Vani je mnogo ljudi u crnom, ali nema one žene nigdje. Muškarac me ostavlja kod auta i rukama pokazuje nešto. Svi ga slušaju i potom neko dotrča do njega.

,,Neka požuri. Zmaj nije ovdje, poginut će'' Zmaj? To je onaj čovjek što je s gazdom juče imao svađu zbog nečeg. Rekao mu je da mi žene nismo životinje i da će saznati sve o prošlosti koje se ne sjeća i bez njega.

,,Otišli su prije dva sata ali ne znam gdje'' muškarac, odnosno Ben se okrene prema meni.

,,Kako se zoveš'' ima sličan stav poput Zmaja, ali nije onako autoritativan. Zmaj je rođeni vođa.

,,Sofia'' kažem mu. Ne plašim se ja njega iako me čudno gleda.

,,Sad će doći njegova princeza i sve ćeš joj ispričati što znaš o njemu'' ništa mi nije jasno, ali sam kimnula glavom.  On Zmaj, to mogu donekle razumjeti, ali žena s pozlaćenim pištoljem u ruci da bude Princeza??? To ne kontam. Jel to neka savremena bajka?

Spašena sam,to je bitno i najvažnije, sve što budem znala ispričat ću joj.