BELLA

Part 3

U borbi s vukodlakom nitko nije pobijedio.Oboje su pali na pod,ostali su bez snage i volje.Bellina usta bila su krvava,a ruka njezinog suparnika totalno izrgrižena,krvava...No dok su oni u obliku psa tj. vukodlaka vampirski ugriz im ne može ništa,no kad su obični ljudi to već nastaje problem.Bella je ubrzano disala bila je umorna,ljuta,zbunjena...Nije ni ona više znala što ustvari osjeća.No jedan osjećj je bio izražen,Bella je žudjela za krvlju i to jače nego bilo koji drugi vampir.Nijhovi preci su se odlučili,obje mogu proći ispit zbog uloženog truda.Belli je bilo svejedno.Samo je gledala oko sebe.Noć ja pala nad njihov grad,a Bella se iskrala kako bi uhvatila malo svježeg zraka.Nije joj bilo dobro.Osjećala se čudno.Sjedila je na kamenu gledajući zvijezde,kad je čula nešto.Netko je zagazio na grančicu.Brzo se okrenula i pogledala oko sebei vidjela njega.Vukodlaka crvenih očiju,njezinog protivnika.Samo ovoga puta je bio u ljudskom obliku.Sjeo je do nje.Započeli su razgovor koji je trajao satima.Saznala je da se zove Jacob i da je poputno drugačiji od svoje vrste,a uz to ne želi biti ono što jest,ne želi biti vukodlak.Kaže da je najbolnija stvar na svijetu transformiranje u vukodlaka.Bole je ponekad neizdrživa,ali se s vremenom navikneš na nju.Bella je bila prestravljenja.Toliko boli i patnje se događa i kod vukodlaka.Ove dvije vrste osuđene su na bol i tugu.Kad je sunce skoro izašlo,Bella je krenula kući,pa tako i Jacob.Kad je došla kući bacila se na krevet i spavala skoro cijeli dan.Bila je jako umorna.Kad se probudila,pogledala je kroz prozor i vidjla sve vampire kako idu za Starim Vincentom.Obukla se i izašla van vidjeti što se događa.Stari Vincet održao je govor.

Stari Vincet:"Sinoć dok sam mirno spavao,drenvne sjene došle su mi u san upozoriti me na opasnost.Prirodna ravnoteža je promijenjena.Dogodilo se nešto što je opasno pa život naše vrste.Prijeđe li to korak dalje,mogli bismo izumrijeti.tajne naše drevne strategije napad mogle bi biti otkrivene naprijateljima."

Vampiri nisu shvaćali o čemu točno Stari Vincet govori.

Stari Vincet:"Prijateljstvo između vampira i vukodlaka je nadopustivo.Krivo,loše...I opasno."

Tada su svi shvatili.Netko se sprijateljio s neprijateljem.Bella nije htjela pobjeći,jer bi onda svi shvatili da je ona kriva.Ostala je smireno stajati na svom mjestu,gledajući oko sebe kao da pogušava naći krivca,ali krivac je ona sama.Kad su se svi razišli i otišli spavati,Bella je otišla na Tor,gdje je opet srela Jacoba.Rekao joj je što se dogodlio u njihovom gradu.

Jacob:"Stari Louis držao je govor.Rekao je nešto o tome kako je prijateljsvo izmađu vukodlaka i vampira nadopustivo i još neke gluposti."

Bella:"To je čudno,Stari Vincet rekao je isto."

Bella se zamislila.

Bella:"Naše dvije vrste su toliko slične.Oboje patimo i mučimo se.Imamo iste zakone.Oboje smo čudovišta koja protiv svoje volje ubijaju ljude.Oboje živimo vječno.I da ne nabrajam dalje."

Jacob:"Imaš pravo.Zanima me zašto se sukobljavamo.Koji je uzrok ovog rata koji traje vać stoljećima."

Bella:"Upravno sam nešto shvatila.Jacob jel znaš možda koliko točno godina traje naš rat?"

Jacob:"Pa da.Oko 995 godina.Još malo pa jedno tisućljeće."

Bella:"A koliko su stari naši prvi predci."

Jacob:"Stari Louis ima oko 3500 godina."

Bella:"Tako i Stari Vincet.To znači da su oni jednom bili prijatelji.Naše vrste nisu se sukobljavale i vjerojatno su bili prijatelji ili jednostavno nisu imale veze jedno s drugim."

Jacob:"To je istina.Nismo se oduvijek borili kako kažu naši prvi predci.Lagali su."

Bella:"A svi im toliko vjeruju i dive im se.Poštuju ih.Da nisu uopće opazili tu laž.Nisu išli za tim jer su im vjerovali."

Jacob:"Onda moramo saznati razlog ovog rata,zajedno što kažeš?"

Bella:"Učinimo to.Možda ispravimo stvari."

Bella je otišla kući razmišljajući o tome.Tek sad je shvatila koliko vampiri i vukodlaci poštuju svoje prve predke i to im je zajedničko.Legla je i zaspala s tom misli u glavi.Probudilo ju je neko šuškanje vani.Ispod njenog prozora.Bio je to Jacob.Kad ga je vidila prvo na što je pomislila je smrt.Ako ga ulove gotov je.

Bella:"Što ti tu radiš?Jesi lud ako te pronađu vampiri..."

Jacob:"Ma nema veze znam se ja braniti.Nego donosim jako loše vijesti.Moraš biti oprezna,jako oprezna.Sve je otkirveno..."

Bella:"Što je otkriveno?"

Jacob:"Da si ti vampir koji se druži s vukodlacima.No za mene nisu saznali još ne znaju koji je to vukodlak.Ako se to proširi do ovog grada,nećeš preživjeti."

Bella:"O,ne.Gotova sam."

Jacob"Samo sam tr htio upozoriti.Čuvaj se,molim te."

Bella:"Hoću,kako god znam.Hvala."

Bella je čula kako se neki vampiri približuju.

Bella:"Jacob brzo,netko dolazi."

Jacob je mahnuo Belli i pojurio prema svom gradu.Bella je legla nazad u krevet.Kroz glavu su joj prolazile razne misli.Što će biti ako moji saznaju za ovo?Nije mogla zaspati,pa se odlučila prošetati.Inače dok je živjela u Londonu,bojala se mraka,točnije bojala se onog što vreba u mraku.No sad je drugačije.Ona je sada ono čega se ljudi boje,ono što vreba iz mraka.Sad joj je bilo svjejedno jer nitko joj nije mogao ništa.Bila je najbolji ubojica iako to nije željela.Nešto joj je polako obuzimalo tijelo,neki osjećaj da se približava nešto.Pogledala je na livadu izmađu dva grada i tamo je netko šetao.Nju nije mogao vidjeti jer njihov grad nije vidljuiv ljudima.Znala je da je to bio običan čovjek.Nanjušila ga je.Osjetila je miris krvi.Spustila je pogled pram zemlji,a kad ga je opet podilga...Iste stakleno plave oči ppjavile su se na njezinom licu.Ona zvijer koja živi u nju obuzela joj je tijelo i krenula u napad.Prišuljala se čovjek s leđa,kao pravi predator,kao pravi lovac.Nasmiješila se zlobnim smijehom.Veliki bijeli očnjaci sjali su se na mjesečini.Skočila je na čovjeka i isisala mu krv.Bilo je to neki stariji čovjek.Kad je zvijer popustila,iste tamne plave oči bilu su tamo.Bila je normalna,opet normalna.Vidjela je što je napravila.prekrila je rukama lice od užasa i zaplakala.Ne drugoj strani livade zasjale su crvene oči.Bio je to Jacob.Prišao je Belli.Bio je u obliku vuka,no kad ju je ugledao promijenio se nazad u ono savršeno stvorenje.Pogledao je što je napravila.Ona je makla ruke s lica.

Bella:"Nisam željela,stvarno nisam.Nešto me obuzelo."govorila je plačući.

Jacob:"Znam,vjerujem ti.Ti ovo nebi napravila svjesno."

Prešao je preko trupla i došao bliže Belli.

Bella:"Što sam napravila,mrzim samu sebe.Ja sam ubojica."

Jacob:"Bella,to je tako,žao mi je."

Bilo mu je teško gladati Bellu kako plače i proklinje samu sebe.Učinio je ono što je potaklo mnoge događaje ove priče.Prišao je Belli i zagrlio ju.Dotada mirno,noćno nebi sada je bilo prekriveno oblaci.Počela je padati i kiša i sijevale su munje.Vjetar je puhao tako jako da su Jacob i Bella jedva ostali na mjestu.Svjetla u njihovim gradovima su se počela paliti.Ljudi su se budili.Oboje su brzo potrčali svojim kućama.Stigli su na vrijeme pa nitko nije posumnjao da su oni počini grijeh.Da su oni ti koji su opet na neki način povezali ove dvije vrste,koje su nekada bili prijatelji,a sad zakleti neprijatelji.

Evo još jedan dio.Nadam se da vam se svidio.Oprostite na pravopisnim grškama,ako ste ih opazili.Brzo sam pisala... :D