BELLA

Part 9

Bella je dozivala Harry ali nitko se nije javljao.Vjetar je puhao sve jače i jače.Padala je kiša i ništa se nije moglo vidjeti bio je potpuni mrak.Bella i Jacob su uspijeli ući u neku špilju što je bila u blizini.No Harry-u nije bilo ni traga.Jacob je upalio vatru i ubrzo je postalo toplije.Bella je vidjela nečiju sjenu kako im se pripližava.Bio je to Harry.Rekao je da se u oluji izgubio je počelo tako jako puhati da ga je jednostavno odpuhalo.Bella ga je odmah zagralila sva sretna što je dobro,ali Jacob mu nije vjerovao.Kako Čuvara može otpuhati daj vjetrić,oni bi trebali biti snažni,možda čak i snažniji od vampira i vukodlaka.No Bella se na to nije opazirala.Harry joj se jako sviđao i Jacob je to vidio,no nije bio oduševljen time.Zbog oluje su izgubili više vremena nego što su trebali tako da su se sljedeću noć morali požuriti žele li stići do planine.Kad je sljedeći dan pala noć izašli su iz špilje i shvatili da do njihovog odredišta nema još puno.Špilja u kojoj su se skrili bila je u toj planini.Valjda zbog kiše i vjetra nisu ni shvatili da su došli do svog cilja.Uzeli su najpotrebije stvari i krenuli prema vrhu.To nije bio lak zadatak palnina je bila velika oko 7100 m.Došli su pred neku špilju koja je bila na visini od 5000m.Pred špiljom su bila vrata zbog kojih nisu mogli proći,a na podu ispred špilje bila je uklesana poruka.

"Dva su bića potrebna da bi se drevna tajna otvorila."

"Posebne riječi moraš reći želiš li na drugu stranu prijeći."

Bilo je sasvim jasno da su dva bića vampir i vukodlak,ali riječi...Nisu imali pojma koje bi to riječi mogle biti.Ništa im nije padalo na pamet.Imali su još dosta vremena do zore,znači još dosta vremena za razmišljanje.Posebne riječi...nije im ništa padalo na pamet.Bella je hodala ukrug i odjednom je zapela za nešto i pala na pod.Ustala je i pogledala za sto je zapela.Izgledalo je kao neka kuka.Povukla ju je i otvorila tajni prolaz.Stepenicama su se spustili u taj prolaz.Bila je to samo kao neka soba.Imala je krevet,ormar,stol...Njegova soba...pomislila je Bella.Soba onoga tko je napravio ogrlice.

Jacob:"Možda su riječi skrivene ovdje negdje."

Bella:"Da možda."

Počeli su tražiti.Pregledali su svaki papir koji je bio na stolu.Pisalo je samo ono sto je radio svaki dan.Bio je to njegov dnevnik,ali ništa važno.Ostali su u sobi jer je sunce izašlo.Cijeli dan su čitali dnevnik i na kraju svi zaspali.Probudili su se kad je neoć već bila pala,no nisu izlazili van ostali su tražiti odgovore.Nije ih bilo u dnevniku.Bella je bila ljuta.Počela je vikati kako je sav ovaj trud bio uzaludan i da nikad neće pronaći odgovor.Došla je kod ormara i gurnula ga nogom.Ormar je pao na pod i oblak prašine se podigao sa poda.Bella je počela kašljati no ubrzo je prestala.Pogledala je ormar i vidjela odgovor.Riječi su bile napisane na ormaru.Napisane drevnim jezikom koji nije razumio nitko osim vampira i vukodlaka.Ostalo je još malo vremena do zore pa su odlučili pričekati sljedeću noć.Čim je tama prekrila nebo izašli su van.Stali su ispred tih vrata i izgovorili riječi.Prvo Jacob svoj dio pa zatim Bella svoj.Kad su završili vrata su se polako počela otvarati i neka svjetlost je počela obasjavati tamnu noć.Prizor koji su zatekli unutra oduzimao je dah...

Evo još jedan dio.Oprostite što nisam prije pisala ali nisam sitgla.Nadam se da vam se sviđa. Oprostite što je kratak dio ali tako sam pisala da bude više djelova. :)